Je li sustav zakazao?
Je. Uvijek sam vjerovao u dva sustava. Jedan je RAPEX za predmete opće uporabe i drugi RASFF koji je brzi sustav uzbunjivanja u slučaju incidenata sigurnosti hrane za ljude i životinje. Ovaj sustav je bio malo usporio.
Gdje je greška, po vašem mišljenju?
U brzini. Građani su dobili kasniju informaciju i zbog toga, najbolju ocjenu je dao ministar Tolušić, kada je rekao da uvodimo novi model informiranja potrošača o hrani. A to znači da se konačno podigne na višu razinu priča o sljedljivosti. Dakle, o lancu od polja, odnosno štale, do stola. U tom lancu svaki igrač ima svoju obavezu i odgovornost prema krajnjem potrošaču. Temeljna mi je formula: zdrava ispravna hrana jednako je zdravlje. Potrošači konačno moraju shvatiti da kupnja hrane nije izlet.
Je li ova smjena dovoljna, mogu li potrošači biti sigurni?
Ona je ovoga trenutka kao injekcija. Mislim da Ministarstvo poljoprivrede, zajedno s ostalim sudionicima iz ovog kruga, treba pokrenuti taj novi model informiranja potrošača.
Treba li postrožiti kontrole?
Trebalo bi praktično uspostaviti dnevne kontrole na granici u dolasku robe. Iako je uvoznik dobio sve papire od proizvođača, ništa ga ne priječi da izvrši neku kontrolu da bi kupac mogao dobiti zdravstveno ispravnu i sigurnu hranu. Jer u pitanju je zdravlje. Prije deset godina izbila je afera dioksina na jednoj njemačkoj farmi. Tada je RASFF sustav vrlo brzo reagirao i svi smo znali gdje se nalazi, koji je problem i što ne treba kupiti. Drugo načelo zaštite potrošača u EU glasi: „Imaš pravo znati što jedeš“. Kad kupujete čitajte deklaracije, pitajte trgovca i tražite izvor.
Budemo li dobivali more tih informacija, hoćemo li se izgubiti u tome, s obzirom na najave novog sustava informiranja?
Samo je danas objavljeno bar 25 informacija o tome, što izjava, vijesti, komentara. Možda je dio ljudi dobio strah od toga hoće li nešto kupiti. Međutim, svjestan potrošač koji brine o sebi dobio je hrabrost, odnosno poticaj da je ipak Ministarstvo poljoprivrede i ostale institucije, udruge za zaštitu potrošača i mediji, koji će vam dati konačne, svježe i pravovremene informacije o tome što se događa na tržištu hrane. Po meni je najbitnije zdravlje djece, jer odrasli ljudi će voditi računa kod kupovine i pročitati, ali dijete neće. Još prije tri godine u Bruxellesu su mi dali zadaću da pokrenemo nacionalnu kampanju o poticanju pismenosti potrošača na području hrane.
