Svjedok Mile Đurić, koji je do Oluje živio u selu Plavno, zaseok Đurići, a trenutno je nastanjen u Beogradu, govorio je o događaju od 6. kolovoza 1995., drugoga dana vojno-redarstvene akcije Oluja.
Po njegovim riječima, spustivši se u selo iz vikendice na obližnjem brdu vidio je trojicu vojnika u maskirnim uniformama i s maskama na glavi kako u dvorištu obiteljske kuće stoje uz njegovu baku i oca.
"Jedan od njih rekao je da oca bace vatru", izjavio je Đurić dodavši da su ga druga dvojica poslušala i bacila njegova invalidnog oca u zapaljenu radionicu u dvorištu i zaključali vrata.
U pokušaju bijega iz sela uočila ga je druga skupina hrvatskih vojnika koji su prema njemu zapucali, ali se uspio domoći vikendice i idućega jutra s dvojicom poznanika otišao u Beograd.
Svjedok je rekao da o tome događaju, do izjave haškim istražiteljima, nikada s nikim nije razgovarao, pa čak niti s majkom jer bi "razgovor o tome bio pretežak".
Đurić, koji je u vrijeme ubojstva oca imao 29 godina, ustvrdio je da nije bio pripadnik vojske tzv. krajine, jer je zbog problema s vidom proglašen nesposobnim još prilikom regrutacije u bivšu JNA.
