USKOK je ranije objavio rezultate provedenog vještačenja zaštite okoliša u Gospiću, u predmetu nezakonitog odlaganja otpada, koje pokazuje da je to područje zagađeno.
Prema nalazu i mišljenju vještaka zaštite okoliša, na lokaciji su utvrđene znatne količine otpada različitog sastava i svojstava, pri čemu su analizama potvrđene izrazito povišene koncentracije štetnih i opasnih tvari. U podzemnim vodama nizvodno od odlagališta utvrđena je i prisutnost PFAS spojeva, takozvanih vječnih kemikalija.
O svemu se oglasio Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ).
Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
"Izloženosti ovim spojevima ne znače automatski i pojavu bolesti kod svake izložene osobe niti da sama detekcija PFAS-a dokazuje zdravstvenu ugrozu. Zdravstveni rizik ovisi o tome kojem je spoju osoba izložena, u kojoj koncentraciji, kojim putem unosa i koliko dugo. Čak i uz poznatu izloženost, koja se može pratiti kontinuirano, rizik koji ta izloženost nosi po zdravlje teško je izolirati kao jedinstveni učinak neke tvari na zdravlje izložene osobe i pri tome isključiti sve ostale zdravstvene rizike za pojavu neke bolesti ili poremećaja zdravlja.
U današnjem civilizacijskom trenutku postaje sve teže povezati neki poremećaj zdravlja isključivo s izloženošću jednoj tvari, ili ovdje konkretno spojevima PFAS s obzirom na mnoge izloženosti raznim štetnostima koje imaju različit potencijal i nose različit rizik po zdravlje čovjeka, a imamo ih u svom životnom okolišu i koristimo ih kroz razne proizvode koji su dio suvremenih stilova života ili nezdravih životnih navika.
Istraživanja su pokazala da kontinuirana i dugotrajna izloženost određenim PFAS spojevima doprinosi povećanom riziku od nastanka povišenih vrijednosti kolesterola, smanjenom odgovoru imunosnog sustava, promjenama funkcije jetre i hormonskog sustava, povišenom krvnom tlaku u trudnoći te da pojedini PFAS mogu doprinijeti povećanom riziku od pojave pojedinih vrsta raka.
Zbog toga je pogrešno svaki nalaz PFAS-a prikazivati kao dokaz trovanja ili neposredne zdravstvene opasnosti. Jednako tako, propisana granična vrijednost preventivni je kriterij za upravljanje rizikom, a ne prag na kojem automatski nastupaju štetni učinci.
Što su PFAS spojevi i gdje se nalaze?
PFAS je zajednički naziv za veliku skupinu sintetskih perfluoriranih i polifluoriranih alkilnih spojeva. U industriji i proizvodima široke potrošnje koriste se od sredine 20. stoljeća zbog otpornosti na vodu, masnoću, toplinu i kemijske utjecaje.
Mnogi PFAS spojevi vrlo se sporo razgrađuju te mogu dugo ostati u vodi, tlu i živim organizmima, zbog čega ih se često naziva 'vječnim kemikalijama'.
Najviše znanstvenih podataka postoji za PFOA i PFOS, koji su se desetljećima intenzivno koristili, ali je njihova uporaba danas znatno ograničena. Među bolje proučenim spojevima su PFNA i PFHxS. Upravo se na tim spojevima temelji velik dio dosadašnjih procjena mogućih učinaka na zdravlje.
Ostali PFAS znatno su slabije istraženi. To znači da se podaci dobiveni za jedan spoj ne mogu automatski primijeniti na cijelu skupinu.
Zbog dugogodišnje i široke uporabe PFAS se mogu pronaći u različitim dijelovima okoliša i brojnim proizvodima, primjerice u:
- vodoodbojnom tekstilu
- tepisima i presvlakama
- ambalaži za hranu
- premazima otpornima na masnoću
- određenom posuđu s neprianjajućim premazom
- pjenama za gašenje požara, bojama i industrijskim premazima
- pojedinoj kozmetici
- sredstvima za čišćenje
- medicinskim proizvodima
- tlu i vodi u blizini industrijskih postrojenja, odlagališta i mjesta uporabe vatrogasnih pjena.
Ljudi mogu biti izloženi putem kontaminirane vode i hrane, kućne prašine, zraka ili korištenjem proizvoda koji sadržavaju PFAS.
PFAS kao širi problem europskog okoliša i što se poduzima
Prisutnost PFAS-a nije problem vezan samo za pojedina odlagališta otpada niti uz jednu državu. Riječ je o široko rasprostranjenom i dugotrajnom okolišnom problemu koji je posljedica desetljeća proizvodnje i uporabe tih spojeva u industriji i različitim proizvodima. PFAS su diljem Europe pronađeni u površinskim i podzemnim vodama, zraku, tlu, biljkama, životinjama i ljudskom organizmu. Posebno opterećena mogu biti područja oko industrijskih pogona, odlagališta, zračnih luka, vojnih baza i lokacija na kojima su se upotrebljavale vatrogasne pjene.
PFAS su pronađeni i u udaljenim područjima, uključujući Arktik, što potvrđuje da se neki od tih spojeva mogu prenositi vodom i zrakom na velike udaljenosti.
Na sljedećoj poveznici predočena je interaktivna karta Europske agencije za okoliš na kojoj su predočeni nalazi PFAS u površinskim i podzeminim vodama.
Dodatni je izazov to što su se nakon ograničavanja poznatih spojeva (poput PFOS-a i PFOA-e) počeli upotrebljavati drugi zamjenski PFAS. Neki od tih zamjenskih spojeva također su izrazito postojani, a zbog kratkih lanaca i zato velike pokretljivosti, mogu dospjeti u površinske i podzemne vode te se nakupljati u biljkama. Istodobno su znatno slabije istraženi i rjeđe uključeni u programe praćenja.
Europska agencija za okoliš (EEA) stoga upozorava da postojeći podaci još ne pokazuju puni opseg onečišćenja u svijetu:
- skupina PFAS obuhvaća približno 10.000 različitih spojeva
- europski monitoring najvećim je dijelom usmjeren na PFOS i PFOA-u
- od 2010. do 2022. EEA-u su dostavljeni podaci za samo 15 PFAS spojeva
- podaci o PFAS-ovima u podzemnim vodama, sedimentu, živim organizmima i vodi za piće još su ograničeni
- analitičke metode u pojedinim slučajevima nisu dovoljno osjetljive za usporedbu s vrlo niskim okolišnim standardima.
Objedinjeni podaci pokazuju da nalaz PFAS-a treba sagledati u širem europskom kontekstu. Sama prisutnost PFAS-a u okolišu ne dokazuje da su ljudi zbog te izloženosti u visokom riziku niti da postoji neposredna opasnost za zdravlje. Za procjenu zdravstvenog rizika potrebno je utvrditi konkretan spoj, njegovu koncentraciju, put i trajanje izloženosti te rezultate mjerenja u vodi i hrani koju stanovništvo stvarno konzumira.
O stvarnim učincima ljudskih aktivnosti u smislu korištenja proizvoda koji sadrže PFAS i proizvodnje u kojoj se oni stvaraju kao dio proizvodnog procesa ili su sadržani u proizvodima, trebat će desetljeća stručno-znanstvenog rada, mnoštvo prikupljenih podataka i epidemioloških analiza.
PFAS se sustavno prate i reguliraju diljem Europe. Europska unija ograničila je uporabu više poznatih PFAS spojeva, uvela obvezno praćenje PFAS-a u vodi za ljudsku potrošnju te proširuje nadzor površinskih i podzemnih voda, tla, hrane i industrijskih emisija. Razmatra se i ograničavanje praćenja PFAS-a kao skupine jer bi pojedinačna procjena tisuća spojeva bila izrazito dugotrajna i time neučinkovita.
PFAS u vodi za ljudsku potrošnju - što pokazuju hrvatski i međunarodni podaci
Prisutnost PFAS spojeva u vrlo niskim koncentracijama nije pojava specifična za područje Gospića (Tonkovića vrilo) niti za Hrvatsku, nego se bilježi u vodama za piće diljem Europe i svijeta. Sama detekcija PFAS spojeva u vrlo niskim koncentracijama ne znači da voda predstavlja zdravstveni rizik.
Hrvatski i međunarodni podaci pokazuju nekoliko važnih činjenica koje su ključne za pravilno razumijevanje nalaza PFAS spojeva.
Prvo, prisutnost PFAS spojeva u vrlo niskim koncentracijama ne predstavlja ugrozu za zdravlje ljudi. Takvi se nalazi bilježe i u ostalim državama (u nastavku su prikazani primjeri Slovenije, Njemačke i Švicarske).
Drugo, sama detekcija PFAS-a ne govori odakle je PFAS došao. Ako se PFAS pronađe u uzorku vode, time je potvrđena prisutnost analiziranog spoja, ali nije utvrđen njegov izvor. Zbog široke i dugotrajne uporabe PFAS spojeva te njihove izrazite postojanosti oni su danas rasprostranjeni u okolišu.
Treće, nalaz PFAS-a na Tonkovića vrilu sam po sebi nije dokaz da ti spojevi potječu s nezakonitog odlagališta. Za utvrđivanje takve povezanosti potrebno je analizirati hidrogeološke odnose, smjerove i dinamiku podzemnih tokova, prostorni raspored nalaza te vrste i obrasce pojedinih PFAS spojeva pronađenih na različitim lokacijama.
PFAS spojevi mogu se detektirati u sirovoj vodi, podzemnim vodama i vodi za piće na različitim, međusobno nepovezanim područjima. Sama detekcija PFAS-a stoga ne može utvrditi izvor onečišćenja niti predstavlja dokaz povezanosti s konkretnom lokacijom. Za takav zaključak potrebni su hidrogeološki, prostorni i analitički podaci. Detekcija vrlo niske koncentracije PFAS-a nije dokaz zdravstvene ugroze niti dokaz povezanosti s konkretnim izvorom onečišćenja.
Kao što je HZJZ već komunicirao i redovito objavljuje u svojim godišnjim izvješćima o zdravstvenoj ispravnosti vode za ljudsku potrošnju, HZJZ je tijekom 2025. godine proveo istraživanje pojavnosti 20 PFAS spojeva u 473 uzorka vode za ljudsku potrošnju u Republici Hrvatskoj, od čega je 77 uzoraka bilo sirove, a 396 uzoraka na korisničkim mjestima. Prema podacima objavljenima u Izvještaju o zdravstvenoj ispravnosti vode za ljudsku potrošnju u Republici Hrvatskoj za 2025. godinu, PFAS spojevi iznad granice kvantifikacije pronađeni su u pet uzoraka sirove vode te u osam uzoraka obrađene vode. Dakle, u nešto više od 97 posto mjerljivih uzoraka vode nema PFAS, a 2,7 posto sadrži PFAS koji je i dalje ispod maksimalno dopuštene vrijednosti.
Službeni izvor: HZJZ, Izvještaj o zdravstvenoj ispravnosti vode za ljudsku potrošnju u Republici Hrvatskoj za 2025. godinu, str. 57–59.
Na Tonkovića vrilu utvrđena je koncentracija PFAS spojeva od 0,0052 µg/L, odnosno 5,2 ng/L (što znači da je količina daleko ispod one koja predstavlja bilo kakvu opasnost za zdravlje). Ta vrijednost predstavlja približno 5,2 % maksimalno dopuštene vrijednosti od 0,10 µg/L (100 ng/L).
Kako je ranije istaknuto, takvi nalazi nisu specifični samo za Hrvatsku.
Primjer 1: Slovenija
U Sloveniji je Agencija Republike Slovenije za okolje (ARSO) tijekom monitoringa podzemnih voda u 2025. godini utvrdila PFAS spojeve iznad granice određivanja na 118 od 163 mjesta monitoringa, odnosno na 72,4 posto analiziranih lokacija. ARSO pritom navodi da su PFAS spojevi široko prisutni u podzemnim vodama. Važno je naglasiti da se u tom slučaju radi o podzemnim vodama, a ne nužno o vodi koja se isporučuje potrošačima iz slavine - Službeni izvor.
Primjer 2: Njemačka
U Njemačkoj je Savezni ured za okoliš (Umweltbundesamt) analizirao 89 regionalno raspoređenih uzoraka vode za piće na 26 PFAS spojeva. PFAS spojevi pronađeni su u dijelu uzoraka, a najveća utvrđena vrijednost za zbroj 20 PFAS spojeva iznosila je 80 ng/L, odnosno 0,080 µg/L. Svi analizirani uzorci bili su ispod vrijednosti od 100 ng/L, odnosno 0,10 µg/L.
To pokazuje da se mjerljive koncentracije PFAS-a mogu pronaći i u vodi za piće koja zadovoljava propisane kriterije zdravstvene ispravnosti - Službeni izvor.
Primjer 3: Švicarska
Udruženje kantonalnih kemičara Švicarske (VKCS) 2023. godine provelo je nacionalno istraživanje u kojem su analizirana 564 uzorka vode za piće na 20 PFAS spojeva i TFA. Uzorci su obuhvatili vodoopskrbu za približno 71 posto stanovništva Švicarske i Lihtenštajna.
Rezultati su pokazali da u 54 posto uzoraka nije detektiran nijedan od 20 analiziranih PFAS spojeva, dok su u preostalih 46 posto uzoraka PFAS spojevi detektirani. Dakle, gotovo svaki drugi analizirani uzorak švicarske vode za piće sadržavao je barem jedan od analiziranih PFAS spojeva iznad granice određivanja.
Istodobno, ni u jednom uzorku nisu prekoračene tada važeće švicarske maksimalne vrijednosti. Kada su rezultate usporedili s europskom vrijednošću od 0,10 µg/L za zbroj 20 PFAS spojeva, ona je bila prekoračena u samo pet od 564 uzorka, odnosno 0,9 posto - Službeni izvor.
Dakle, Tonkovića vrilo je približno 84 puta niže od najvišeg švicarskog nalaza iz tog istraživanja. No čak ni švicarski nalazi od 0,436 i 0,428 µg/L nisu tada doveli do automatske zabrane vode za piće, nego do informiranja isprotučitelja vode, preporuke informiranja stanovništva i planiranja mjera", stoji u prioćenju HZJZ-a.
