Pokazali su to rezultati istraživanja koje je za Dnevnik Nove TV obavila agencija Ipsos Puls. Nakon 1. svibnja, Praznika rada, koji je u Hrvatskoj, kao u jednoj od rijetkih zemalja, ostao gotovo nezabilježen od strane sindikata, Dnevnik Nove TV odlučio je provjeriti što zaposleni uopće misle o sindikatima i vjeruju li njihovim čelnicima. Isto takvo istraživanje objavili smo i u svibnju 2010. godine pa je zanimljivo pratiti koliko je povjerenje u sindikate poraslo ili palo.
Rezultati istraživanja pokazuju relativno nisku razinu povjerenja građana u sindikate. Na skali povjerenja od 1 do 7, prosječna ocjena povjerenja za sindikate je ispod ocjene 4, što je neutralna vrijednost, a što znači da većina ispitanika nema povjerenje u njihov rad. Naime, čak oko dvije trećine građana izražava nepovjerenje u rad sindikata, dok samo oko petina izražava povjerenje. Niska razina povjerenja građana u sindikate vidljiva je i iz njihove relativne pozicije u odnosu na preostalih osam institucija za koje je mjereno povjerenje na isti način. Naime, sindikati se nalaze pri dnu ljestvice institucija prema razini povjerenja, zajedno sa sudovima. Na samom dnu ljestvice nalaze se političke stranke i Vlada, kojima ne vjeruje oko 80 posto građana. Na drugom kraju ljestvice se nalaze Predsjednik Republike i Crkva, a slijede elektronički pa tiskani mediji.
Više povjerenja u sindikate imaju najmlađi ispitanici, pogotovo u usporedbi s najstarijim. Birači HDZ-a, pogotovo u usporedbi s biračima SDP-a, koji su najkritičniji prema sindikatima. Niže obrazovani ispitanici imaju više povjerenja u odnosu na više obrazovane, a članovi sindikata u odnosu na one koji to nisu. No, valja imati na umu da zaposleni, koji bi od sindikata trebali imati najviše koristi, nemaju više povjerenja od ostalih skupina, kao što su nezaposleni, umirovljenici, radno neaktivni itd.
Niska razina povjerenja u sindikate vidljiva je i iz činjenice da bi se samo oko 17 posto zaposlenih najprije njima obratilo za pomoć u slučaju kršenja prava na radnom mjestu, dok bi se veći broj ispitanika obratio nadređenima, njih 27 posto, ili odvjetniku radi pravne zaštite, 26 posto njih. Takav rezultat djelom je posljedica i toga što mnogi zaposleni rade u radnim organizacijama u kojima nema sindikalnih podružnica, pa se niti nemaju kome obratiti za pomoć. Članovi sindikata bi se najčešće javili upravo sindikatima za pomoć, no čak i među njima samo oko 40 posto najprije bi odabralo sindikat, dok bi preostali članovi sindikata pomoć najprije potražili negdje drugdje, kod nadređenih, odvjetnika, medija itd.
Takvo nepovjerenje u rad sindikata očito je povezano s nezadovoljstvom njihovim radom. Naime, čak 49 posto zaposlenih nije zadovoljno načinom na koji sindikati rade svoj posao, dok je njihovim radom zadovoljno samo oko 16 posto. U godini dana nije se značajno promijenila razina zadovoljstva ispitanika radom sindikata, iako su sindikati u protekle dvije godine bili izuzetno aktivni te su izborili i neke značajne uspjehe, kao što je zaustavljanje promjena Zakona o radu.
Razina nezadovoljstvo radom sindikata nije nezanemariva niti među članovima sindikata, iako je manja nego među svim zaposlenim građanima. Čak 41 posto članova sindikata navodi kako u većoj ili manjoj mjeri nije zadovoljna njihovim radom. To nezadvoljstvo je dijelom povezano i s percepcijom čelnika sindikata. Naime, čak 58 posto ispitanika smatra da su sindikalni čelnici jednako odgovorni u obavljanju svojeg posla kao i političari. Ako znamo da su političari, ukupno gledajući, percipirani kao vrlo neodgovorni, onda ovakvi rezultati sugeriraju kako velika većina građana neodgovornima smatra i sindikalne čelnike. No, valja ipak naglasiti da su građani spremni priznati da i među njima izuzetaka.
