Helle Müller Petersen sudjelovat će na konferenciji ''The Art of Feminine Leadership'', koja promovira ženske vještine vodstva gdje će iznijeti svoja iskustva i prakse vezana za vođenje i uspješno poslovanje organizacija na međunarodnim tržištima. Prije konferencije sjele smo s njom u njezinom uredu na intervju o toj temi. Bogato iskustvo vođenja u više zemalja među kojima su Kina, Nepal i Malezija, čini je ne samo zanimljivom sugovornicom, nego i riznicom pravih otkrića.
Konferencija na kojoj ćete sudjelovati promovira ženske vještine vođenja. Koje su to ženske vještine vođenja, što to razlikuje žene na upravljačkim pozicijama od muškaraca?
Zapravo može biti jako teško istaknuti određenu vještinu koja je više ženska vještina nego muška. Ali mislim da ako govorimo o mekim vještinama, segment između tvrdih vještina je funkcionalna sposobnost, stvari koje morate znati da napravite posao, a soft vještine se odnose na ono što čini vas kao pojedinca. U skladu s tim, mislim da su žene svjesnije svojih vlastitih uvjerenja i onoga što ih određuje kao individualca, posebice jake žene. Tako, ako gledamo sa stajališta uzora možemo vidjeti da žene koje su uspjele pronaći svoju karijeru i život tipično također imaju vrlo jaka vlastita uvjerenja koja su dobro definirano. Ostajanje vjeran svojim vjerovanjima - najveću razliku vidim u tome.
Nedavno je objavljen podatak da je u Hrvatskoj više žena na vodećim pozicijama bilo tijekom ekonomske krize, a kada je kriza završila na vodećim položajima opet su muškarci. Kako to komentirate?
Teško mi je komentirati što se točno dogodilo u Hrvatskoj. Mogu komentirati u odnosu na sebe. Jedna od stvari koja potiče mene i moje izbore u karijeri jest da volim ulaziti u poslove koji imaju nekakve probleme u tijeku, kada postoji potreba za promjenom u organizaciji kako bi se pobijedilo na tržištu. Žele li to napraviti sve žene, to ne znam. Ali mogu reći za sebe da ulazim u tvrtke koje trebaju posebnu pažnju, koje trebaju da im se situacija okrene. To je nešto po čemu sam poznata i zbog toga sam dovedena u Hrvatsku.
Kad sam dovedena u Hrvatsku, dovedena sam tu sa svrhom da osiguram da se tvrtka Carlsberg Croatia vrati snažnom rastu. Prijašnji lider ovdje nije bila žena, pa biste mogli dati argument – zbog muškarca situacija nije okrenuta na bolje. Mislim da nije tako crno-bijelo, ali mislim da žene imaju tendenciju više osjetiti što se događa kod ljudi u poslu, možda su jače u komunikaciji promjena što se onda može ispostaviti kao prednost za žene. Ali neću reći: možete koristiti žene samo kako biste okrenuli situaciju, a muškarce za održavanje poslovanja. Mislim da nije tako crno-bijelo.
Kakva je razlika u poslovnom okruženju za žene između Hrvatske i Danske?
Zasigurno postoji razlika. Osobno, nisam radila u Danskoj više od deset godina. Prije nego sam došla u Hrvatsku, radila sam u Kini, prije toga u Nepalu, prije toga u Maleziji. Tako da sam boravila izvan Danske neko vrijeme. Ja jesam danska državljanka i odgajana sam u danskom kontekstu. Vjerujem da su žene općenito u nordijskim zemljama ili Skandinaviji odgojene da se ne boje željeti postići karijeru. Ono što vidim ovdje u Hrvatskoj jest da imate mladu generaciju žena koje su vrlo, vrlo ambiciozne. Ako gledate našu kompaniju u Hrvatskoj imamo omjer gotovo 50:50 u timu menadžmenta. Jedna direktorica je na porodiljnom dopustu, a kada se vrati s porodiljnog dopusta imat ćemo omjer 50:50 u našem timu menadžementa. A to je prilično rijetko zapravo. Nemate toliko danskih kompanija gdje je potpuno isti omjer. Ako to usporedite s ostatkom svijeta Carlsberga iz kojeg ja dolazim, također možete reći da smo jedna od nekolicine tvrtki u svijetu koje imaju omjer 50:50 u timu menadžmenta. Može biti da su Dankinje poticane da izađu van i postignu mnogo u životu. Vidim i da su u Hrvatskoj žene vrlo sposobne i definitivno imaju mnogo ambicija ovdje.
Na koji način lidera obogaćuje međunarodno iskustvo?
Učenje je broj jedan. Također, jedno od mojih uvjerenja su dobre manire, čak više nego dobro obrazovanje. Kad radite u mnogim kulturama, morate imati dobre manire, shvatiti što se smatra dobrim ponašanjem u kulturi u koju ulazite. Može biti da sam ja Dankinja i da mi Danci nemamo hijerarhijski stil, možda smo i vrlo neformalni, izravni smo u načinu na koji komuniciramo. Ali kada ulazite u druge kulture morate znati osnove i razumjeti što su dobri maniri u tom kontekstu. Ako ste kao individualac uvjereni da vas dobri maniri mogu odvesti mnogo dalje nego samo dobro obrazovanje, bit će vam dobro bez obzira na to gdje na svijetu odete.
U posljednje vrijeme se mnogo govori o tome da se prednost u zapošljavanju daje ljudima s tzv. mekim vještinama. Trebamo li meke vještine onda učiti u školi?
Bila bih provokativna i rekla da ne vjerujem da je to odgovornost edukacijskog sustava, ali mislim da je odgovornost roditelja i mislim da smo u modernom svijetu ponekad prezaposleni i gledamo kako nam djeca cijeli dan sjede za kompjuterima. Ali još uvijek trebate učiti djecu dobrim manirima. Lijepo ponašanje nije nešto što trebate učite u školi, nego nešto što trebate učiti od mame i tate. Općenito, i druge su meke vještine o kojima morate biti odgojeni – pristupate li stvarima s pozitivnim stavom, vjerujete li da ono što radom uložite će vam biti vraćeno, to su za mene vještine koje morate učiti u svom domu. Morate ih razvijati i da vam s njima postane ugodno u tinejdžerskoj dobi, kada ste između djetinjstva i odrasle dobi, da trebate dokazati da se možete nositi s izborima u životu. To ne može biti nešto što edukacijski sustav treba raditi. To je barem moje mišljenje. To dobivamo našim životnim iskustvom. Meke vještine koje mnoge kompanije traže, nisu nešto što je nužno naučeno kod kuće ili u obrazovno sustavu. To je život. Danas nije neobično da kandidati dolaze sa srednjoškolskom svjedodžbom, da kandidati dolaze s diplomom više škole ili sveučilišta, tako da meke vještine postaju sve važnije. Kako bi razvili meke vještine, morate znati koja su vaša vlastita uvjerenja. A onda, kada ste dijete, uloga je vaših roditelja da vam pomognu da izgradite ta uvjerenja. Ali kasnije u životu, to postaje vaša odgovornost. I da, možete formirati uvjerenja kroz svoja iskustva. Tako da vjerovanje u to kako treba voditi posao nije uvjerenje s kojim sam rođena, nije uvjerenje kojim su me mama i tata odgajali, to je uvjerenje koje sam dobila kroz svoje iskustvo i radni život. Ali iskustva dobivam svaki dan. Moramo se razvijati svaki dan. Poziv za fundamentalnim uvjerenjima je nešto što je usađeno u vama, vrlo rano, pa je to nešto što dobivate iz svog doma.
Što se od mekih vještina traži u Carlsbergu?
Dolazite li s pozitivnim stavom, osjećajem da možete ostvariti stvari ili dolazite s pesimističnim mentalnim sklopom, gdje želite sjediti dan za danom, piti kavu i gunđati o tome što se događa u društvu. Vjerujem da je dio hrvatske kulture da se izađe van i pije kava, a primijetila sam da dok se pije kava onda je to dobra prilika da govorite o stvarima s kojima ste nesretni. Mijenjanje tog razgovora u pričanje o svim stvarima koje vas usrećuju, je nešto što bih ja tražila jer sretni ljudi, oni koji zapravo vjeruju u budućnost bi tipično također bili oni koji mogu postići da kompanija raste.
