Zagrepčanin Tomislav Lubenjak, osobni trener i avanturist, široj javnosti postao je poznat 2019. godine, kada je oborio Guinnessov rekord u kategoriji guranja automobila u trajanju od 24 sata.
Pročitajte i ovo
Irena Hrstić
Tko je Plenkovićeva kandidatkinja za ministricu zdravstva: Postala najmlađa gastroenterologinja, a za HDZ ostvarila povijesni rezultat
izmjene zakona
Petrov o aferi mikroskop: "Vlada svjesno dopušta korupciju u zdravstvu"
30-godišnji Tomislav krajem ožujka završio je na hitnoj operaciji srca u KB-u Dubrava, a nedugo nakon početka oporavka i na drugoj, mnogo težoj.
''Živ sam. Tomislav Lubenjak bio je mrtav, dvaput oživljavan. U četvrtak, dva dana nakon otpusta iz bolnice, naglo mi je pozlilo. Dolazak hitne. Vraćen sam na odjel u ranojutarnjim satima. U petak saznajem za subotnju operaciju, drugu u dva tjedna. Došao u operacijsku salu, uspavan, budim se. Ugledam profesora Rudeža, vidno umornog, kratke kose (moram biti pristojan) i sunce iza njega. Kroz glavu mi proleti: 'Jesam li fulao vjeru?' Umirujuće oči i prve riječi da se ne brinem, da će sve biti dobro. Nakon tog lijepog iskustva, što puno govori o doktoru, tri dana šok sobe. Ako postoji pakao na Zemlji šok soba mu je drugo ime. Spojen na kateter, drenove, nadrogiran svim živim tabletama protiv bolova i onima da me uopće održe na životu, bez mogućnosti micanja, uz halucinacije i oštećenje vida. Bez kontakta s vanjskim svijetom. Tri dana ne znam gdje sam, tko sam, što sam. Jedino što me držalo pri zdravoj pameti je pomisao na kćer. Tri dana nakon, konačno sam prebačen na odjel gdje polako dolazim k sebi i vraćam se u normalu'', piše Lubenjak.
Mladi trener u naponu snage tada nije bio niti svjestan težine operacije i svega što je prošao.
''Svaki dan veliki skokovi u energiji, vid - nema pomaka. Tih dana saznajem više detalja o operaciji. Tijekom devet sati, koliko je operacija trajala, nastanka hematoma, rupture korijena aorte, zamjene zaliska i dva oživljavanja, profesor Rudež proživio je scenarij koji mu se još nije dogodio u 25 godina dugoj karijeri (tako kaže). Pritom su bile potrebne velike količine transfuzijske krvi koja je pumpana kroz sve moguće žile u tijelo. Zbog manjka krvi i mogućeg rizika u sljedećih par dana, doktori, sestre, čak i susjede dali su krv da je bude dovoljno u zalihi. Uz jedan dan proveden na respiratoru i sve rizike koje ovakva operacija uključuje, nitko nije bio siguran koje će biti moje mogućnosti za oporavak. Počevši od govora, hodanja, vida…''
Niti ne znamo kakve borce imamo u zdravstvu
Nakon svega Tomislav želi javno zahvaliti doktorima, osoblju KB-a Dubrava i svima koji su bili uz njega na bilo koji način. Kaže, nismo niti svjesni kakve borce u zdravstvenim radnicima imamo i svi oni zaslužuju svaku pohvalu i vječnu zahvalnost.
''Htio sam ispričat ovu priču jer govori o svim pozitivnim stvarima u našem zdravstvu. Imamo vrhunske kirurge, doktore, fizioterapeute, sestre i svi su doprinijeli ne samo fizičkom oporavku nego su bili i psihološka podrška. Ovom prilikom zahvaljujem profesoru Rudežu, prije svega jer mi je spasio život. Uz to me i svaki dan posjećivao van vizite i unatoč svim svojim obavezama, bacajući pošalice i riječi ohrabrenja. Također hvala i njegovom timu za koji se više kardiologa i doktora složilo da je posao odrađen tog dana na svjetskoj razini.''
A kao najbolji lijek Tomislav, kao i uvijek, vidi pozitivu.
''Kako biti depresivan kad je iza mene bilo tisuće ljudi? Od doktora i sestara, moje obitelji, onih koji su donirali krv, održavali mise i molili za mene i svih onih koji su slali poruke ohrabrenja. Nakon cijelog ovog iskustva, uz vjerojatnost da više nikad neću vidjeti kao prije (uz sve ostale prepreke), moram vratiti svim tim ljudima tako što ću živjeti, paziti na sebe, biti pozitivan i boriti se. Kroz moj svakodnevni pristup poslu, ne odustajanje ni od koga pa i kroz Guinness, uvijek mi je cilj bio inspirirati i druge da pomiču svoje granice. Tako je i sada. Nemojte me žaliti nego moju borbu shvatite kao poticaj za napredak u životu. Profesor Rudež rekao je da da nisam ovolika životinja da me odavno ne bi bilo, a drugu operaciju ne bi preživio. Tako da, trenirajte k'o životinje. Ako je prije u meni gorjela vatra, sad je na njezinom mjestu požar od želje za povratkom. Ja zasad moram gurati do pola, ali zato vi za mene gurajte do kraja. Hvala vam.''
Ne sumnjamo da će uvijek pozitivan i nasmijan Tomislav pobijediti i u ovoj utrci. Guraj do kraja, Tomo!