Grad Zagreb objavio je detaljno Izvješće o biciklističkom podsustavu unutar prometnog sustava Grada Zagreba za 2017. na 38 stranica. U Sindikatu biciklista su, međutim, nezadovoljni te smatraju kako je to izvještaj u kojem nema konkretnih podataka o stazama koje su u skladu sa svim propisima, o iznosu sredstava uloženih u biciklističku infrastrukturu, o planu i načinu rješavanja povezanosti biciklističkih segmenata bez kraja i početka, ali niti naznaka o planskom djelovanju na unapređenju uvjeta za korištenje bicikla.
Zagreb je grad koji, za razliku od Beča, Toulousea, Bruxellesa, Seville, Graza, ali i Ljubljane i Novog Sada, nema niti jednu, a kamo li stotine jednosmjernih ulica u kojima je dozvoljen dvosmjerni promet biciklom, nema niti jednu izgrađenu odvojenu biciklističku stazu, čiji se građani na biciklu bez silaženja mogu provesti u prosjeku manje od 100 metara, i grad gdje je automobilu podređen javni i nemotorizirani prijevoz. Posljedice su vidljive svima: tijekom proteklih 18 godina, udio automobila – rak rane suvremenih gradova – porastao je s 35% na oko 60% ukupnog prometa, što je praćeno i stradanjima u prometu, zagađenjem zraka, porastom buke i tragičnom degradacijom javnog prostora kakvu vidimo primjerice u Gundulićevoj ulici s garažom Cvjetni te u nevjerojatnoj ekspanziji parkiranja po nogostupima i na pješačkoj površini. Riječ je o pojavi koja je nizu europskih gradova potpuno strana.
Vezani članci
Smatraju iz Sindikata da se Izvješće može koristiti samo kao neuspjeli hvalospjev koji je izraz razilaženja sa stvarnošću, a s kojim se građani svakodnevno susreću na ulicama. Iz Sinikata, između ostalog, postavljaju pitanje o uloženim sredstvima u infrastrukturu i prilagođavanje Pravilniku o izgradnji bicilističe inkfrastrukture koji je na snazi od 2016. godine, o vremenskom periodu potrebnom za prilagodbu te pitanje o točnosti navedene kilometraže biciklističkih staza.
No glavni problem, kažu iz Sindikata, nije točan broj kilometara predviđen za vožnju biciklom, nego vrlo upitna kvaliteta i sigurnost tih mnogobrojnih staza i traka. Iz Izvješća, s dvojbenom ispravnošću, ukazuje se da su biciklisti i u 2017. godini ostali tek drugorazredni građani u čiju se sigurnost i prometovanje ne treba ulagati. Između ostalog, na to ukazuje i ocjena onog što je postignuto u 2017. godini, a koju je u samom Uvodu gradonačelnik Bandić ocijenio sa zadovoljan te naglasio da su na horizontu dugoročni projekti koji će Zagreb učiniti biciklističkim gradom. No, kada se kvantitativno prikažu svi dosezi u 2017., iz Izvješća vidljiv je kronični nedostatak političke volje, stručne ambicije i Plana razvoja biciklističkog prometa:
- Napravljeno je svega 3 km novih staza u 2017.
- U iznošenju podataka o novoj infrastrukturi namjerno se prešućuje element povezanosti infrastrukture i rješavanja sigurnosti u području raskrižja čiji je princip rješavanja jasno naveden u Pravilniku o biciklističkoj infrastrukturi.
- Pokrenut Poligon za edukacije najmlađih sudionika u prometu u samo jednoj školi.
- 14 km postojećih staza je (navodno) usklađeno s propisima. Tim će tempom Zagrebu trebati desetljeća za usklađivanje cijele mreže nepovezanih biciklističkih segmenata.
- U gradu veličine Zagreba pohvalno se izvještava o samo 183 postavljena nova stalka za parkiranje. Umjesto poražavajuće niske brojke, pohvalno ćemo konstatirati da je nakon godina preporuka udruge Sindikat biciklista Zagreb prihvatio postavljanje klamerica koje u svijetu postoje desetljećima, umjesto neupotrebljivih spirala.
-Kapitalni projekti su vječno u planskoj fazi i na samo dvije stranice ovog Izvješća.
Zaključuju iz Sindikata: Nadamo se da će Zagreb u 2018. pristupiti planskoj izgradnji, a ne oslikavanju biciklističkih staza i traka te da će se moći početi hvaliti njihovom kvalitetom, a ne kilometrima prosipane boje.
Pravila objave komentara