U Hrvatskoj se godišnje u trgovinama otuđi robe u vrijednosti od 988 milijuna kuna, a na koje sve načine kupci potkradaju trgovce ispričali su prodavači.
Regionalna organizacija zaštite potrošača u studenom je provela anonimnu anketu među trgovcima na temu: 'Varaju li potrošači?' U objavljenom istraživanju nije navedeno koliko je bilo anketiranih, ali stoji kako je 97% trgovaca odgovorilo da potrošači potkradaju u trgovinama, samo 1% nema spoznaja, a 2% se nije željelo izjasniti.
Na pitanje, jesu li osobno svjedočili varanju od strane potrošača 79% je potvrdilo, 21% nije osobno svjedočio varanju kupaca.
Fiskalizacija popušta: Ugostitelji, trgovci i odvjetnici opet ne izdaju račune, svaka peta prevara u Zagrebu
Iako Zakon o zaštiti potrošača ne predviđa 'crnu listu' ni trgovaca ni potrošača, 87% trgovaca kaže da njihova trgova posjeduju takvu listu.
Evo kakva su iskustva trgovaca:
1. Varanje kod vaganja proizvoda
Ovo je najčešća pojava kod kupovine voća, povrća i drugih proizvoda u rinfuzi. Napunjenu vrećicu potrošač drži u ruci i spušta na vagu samo do njemu prihvatljive težine, te u tom trenutku uzme naljepnicu s težinom i cijenom. Napunjenu vrećicu stavi na vagu, ali rukom podiže postolje vage dok ne dobije prihvatljivu težinu i tada uzme naljepnicu. Vagne sadržaj u vrećici i uzme naljepnicu, pa potom dopuni sadržaj vrećice. Napuni vrećicu sa proizvodom, ali uzme naljepnicu za sličan proizvod niže cijene.
2. Degustacija
Najčešća pojava kod sušenog i/ili kandiranog voća u rinfuzi, peciva i slatkiša. Po ulasku u trgovinu potrošač prvo navrati do sušenog i/ili kandiranog voća u rinfuzi, uzme šaku voća i jede uz razgledavanje ostalih proizvoda i tako čak nekoliko puta prilikom jedne posjete trgovini. Potrošač uzme pecivo i pojede do kase i ne pokaže naljepnicu da je uzeo isto. Potrošač uzme čokoladu, manji slatkiš ili sladoled i pojede na putu do kase.
3. Unošenje prazne ambalaže
Najčešće je pojava s ambalažom marke trgovine. Potrošač unese praznu ambalažu za jaja od branda druge trgovine, potajice prebaci jaja iz druge kutije u trgovini u svoju kutiju i na kasi tvrdi da je ta jaja donio sa sobom iz druge trgovine. Potrošač unese praznu kutiju proizvoda iz druge trgovine, na kojoj je naljepnica s cijenom iz te trgovine i zamijeni sadržaj, tvrdeći na kasi da je to kupio u drugoj trgovini.
4. Otuđivanje proizvoda
Najčešća pojava je s robom opće namjene, kao što su maramice, odjevni predmeti, proizvodi za osobnu uporabu. Potrošač isprobava nekoliko odjevnih proizvodna po nekoliko puta, posebno u vrijeme gužvi i sasvim slučajno jedan ili čak više odjevnih predmeta ostane ispod njegove stare robe, koju je obukao ne našavši ono što je tražio. Kod isprobavanja maskare i šminke, sasvim slučajno nekoliko komada odabranog proizvoda završi u torbici ili džepu, a jedan se kupi tj. plati na kasi.
'Varanje potrošača stimulirano je propisima'
Predsjednik ROZP-a Željko Tomašić kaže da predviđene sankcije očigledno nisu dovoljne da spriječe varanje, jer ne funkcionira inspekcijski nadzor.
Hrvatski Zakon o zaštiti potrošača propisuje da potrošač trgovca može prijaviti gospodarskom inspektoratu samo ako se prethodno žalio trgovcu koji mu mora dati odgovor na pritužbu u roku od 15 dana. ROZP smatra da ta odredba u praksi omogućava samo to da trgovac dobije vremena ukloniti dokaze nepoštene poslovne prakse.
Na konkretnom primjeru od 23. prosinca 2014., prijavljenom ROZP-u, jedan je trgovac u Karlovcu imao u prodaji veste na čijim je etiketama pisalo da su od pamuka, dok je na ušivenoj deklaraciji sitnim slovima pisalo da je sirovinski sastav akril i poliester.
"To znači da pamuka nema ni u tragovima, već se radi o čistoj sintetici. Sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, potrošač može vratiti proizvod i zatražiti isti takav od pamuka ili povrat novaca, no to nije mjera koja bi trgovca spriječila da se i ubuduće koristi nepoštenom poslovnom praksom", kaže Tomašić.
Prema Tomašićevom mišljenju propis da gospodarski inspektori obavljaju nadzor samo po prijavi i to nakon što trgovac odgovori potrošaču, predstavlja "moguću stimulaciju trgovaca da varaju, jer će uklanjanjem dokaza s mnogih vesta jedan dokazani primjer ispasti samo kao sitna greška".
On zato kao rješenje nudi da se udrugama za zaštitu potrošača omogući da javno objavljuju svojevrsne ‘crne liste trgovaca’ te na taj način upozore potrošače koji ih trgovci varaju.
"Sada to ne možemo raditi jer bi nas trgovci mogli tužiti za naknadu izgubljene dobiti, a udruge nemaju novaca za višegodišnja suđenja da dokažu varanje. Primjerice, Društvo Potrošač sudi se osam godina sa T-comom, ali će oštećeni potrošači, i nakon što Potrošač pravomoćno dobije spor, opet morati sami tužiti T-com (kao članovi Udruge Franak). Sve to znači da potrošači nisu zaštićeni nego ih domaći propisi čine slabijom stranom na tržištu, umjesto da budemo regulator tržišta", zaključuje Tomašić. (I.D./ Hina)
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
ZAR I TI, SINE BRUTE?
Opasna točka
skandal u KBC-u!
