Europski sud za ljudska prava (ESLJP) presudio je da je Hrvatska povrijedila pravo na slobodu izražavanja u slučaju Marka Franciškovića, bivšeg potpredsjednika udruge Pravednik i kandidata za zastupnika u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, izvijestio je ured hrvatske zastupnice pred sudom u Strasbourgu.
Kako je u priopćenju precizirao ured, Francišković je u svibnju 2013. došao na Hrvatsku radioteleviziju radi snimanja izjave u svrhu predstavljanja kandidacijske liste čiji je bio nositelj te je tom prilikom bio dva puta prekinut u izlaganju, najprije zbog govora mržnje, a potom zbog isteka vremena koje mu je dodijeljeno za predstavljanje kandidacijske liste.
Nakon što je Francišković napustio HRT komentirao je taj događaj i izjavio da je tadašnji glavni ravnatelj HRT-a Goran Radman "bivši i daljnji suradnik KOS-a", izvijestio je u navodeći samo Radmanove inicijale.
Ta je snimka Franciškovićeve izjave objavljena istog dana na YouTube kanalu udruge ''Pravednik'' pod nazivom ''Marko Francišković izazvao paniku i strah na HRT-u!''.
Radman je tužio Franciškovića na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu radi naknade štete, a nakon provedenog postupka sud je djelomično usvojio tužbeni zahtjev i naložio Franciškoviću da Radmanu isplati 30.000 kuna i nadoknadi parnični trošak od 10.199 kuna.
Županijski sud u Osijeku potvrdio je prvostupanjsku presudu, a Ustavni sud odbio Franciškovićevu ustavnu tužbu te je bivši čelnik udruge Pravednik pred ESLJP-om prigovorio povredi prava na slobodu izražavanja.
Europski sud odbio je sve formalne prigovore zastupnice RH te je utvrdio da su presude koje su hrvatski sudovi donijeli u građanskom postupku protiv Franciškovića predstavljale miješanje u njegovo pravo na slobodu izražavanja.
Ispitujući je li miješanje bilo "nužno u demokratskom društvu" ESLJP se složio sa zaključkom domaćih sudova da je Goran Radman bio javna osoba kod koje mora postojati veća tolerancija na kritiku.
Nadalje je utvrdio da je, suprotno stavu Ustavnog suda, postojala javna rasprava o navodnoj Radmanovoj povezanosti sa KOS-om te da je Franciškovićeva izjava dana u političkom kontekstu tekućih izbora.
Franciškoviću dosuđeno 8000 eura za nematerijalnu štetu
ESLJP je nadalje utvrdio kako iz jednog od izdvojenih mišljenja Ustavnog suda proizlazi da je upravo ravnatelj HRT-a bio zadužen za utvrđivanje pravila ponašanja HRT-a tijekom izborne promidžbe, čiji je cilj bio osigurati ravnopravnu zastupljenost i predstavljanje svim kandidatima na lokalnim izborima.
To je, prema mišljenju suda u Strasbourgu, Radmana moralo učiniti barem neizravnim sudionikom izbornog procesa. Europski sud je sukladno svojoj praksi dodatno utvrdio da je osporena izjava, suprotno stavu domaćih sudova, predstavljala vrijednosni sud, a ne izjavu o činjenicama.
U odnosu na izrečenu sankciju, ESLJP je primijetio da iznos naknade štete koji je podnositelju zahtjeva naloženo platiti gotovo 4000 eura nije bio beznačajan te je slijedom svega navedenog utvrdio je da miješanje u podnositeljevu slobodu izražavanja nije bilo “nužno u demokratskom društvu” te da je došlo do povrede članka 10. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Uzimajući u obzir prethodno navedeno, ESLJP je Franciškoviću presudom koja je konačna dosudio 8000 eura za nematerijalnu štetu i 3300 eura za troškove i izdatke.
Marko Francišković nepravomoćno je u siječnju ove godine na zagrebačkom Županijskom suda osuđen na osam mjeseci zatvora i još 16 mjeseci uvjetne kazne zbog optužbi za javno poticanje na terorizam. Sudsko vijeće dosudilo mu je djelomično uvjetnu zatvorsku kaznu od dvije godine, što znači da osam mjeseci mora provesti u zatvoru i još 16 mjeseci na uvjetnoj slobodi s rokom kušnje od četiri godine.
Francišković je optužen da je od 13. studenog do 1. prosinca 2021. u više gradova istupao na neprijavljenim javnim prosvjedima protiv odluka Nacionalnog stožera civilne zaštite uvedenih radi suzbijanja pandemije koronavirusa.
Istupe je, tvrde u tužiteljstvu, snimao i objavljivao na društvenim mrežama pozivajući na mobilizaciju i napade na članove vladajućih struktura, zauzimanje javnih objekata i druge nasilne metode za smjenu demokratski izabrane vlasti.
Franciškovića terete i da je, dok je bio u istražnom zatvoru, koristio pravo telefonskog kontakta sa suprugom i diktirao joj javne pozive “na nasilno rušenje ustavnih, političkih, gospodarskih i društvenih struktura” koje je ona potom objavljivala na internetu.
