Obavijesti Video Pretražite Navigacija
Zovite me Magarac

Da sam barem izdvojio sto kuna, sada bih uštedio tisuće eura i gomilu živaca!

Slika nije dostupna
Slika nije dostupna
Kroz život sam često od ljudi čuo onu da je kupovanje rabljenog automobila 'kao kupovanje mačka u vreći'.

Na najgori mogući način sam otkrio da je to stvarno istina, a najgore je to za budžet mene i moje male obitelji. Do sada sam imao dva nova auta i dva rabljena automobila, ali nakon ovog posljednjeg slučaja sigurno više nikad neću kupiti rabljeni auto. Ok, kada čujete moju priču, vi koji auto znate rastaviti na sastavne dijelove i opet ga sastaviti, reći ćete 'tako ti i treba jer nemaš pojma o autima'. Možda i jest tako, ali nikad dosta upozorenja dobronamjernim ljudima u ovo doba kada je svaka kuna bitna. Marke automobila neću spominjati jer stvarno nisu ovdje bitne.

Pročitajte i ovo Zapaljeni kontejneri u Sopotu - 1 ne zna se uzrok Požar u gluho doba noći: Zapaljeni kontejneri u Zagrebu, vatra zahvatila i dva automobila Ilustracija Novi izvještaj TÜV-a Objavljena lista rabljenih automobila koji se najmanje kvare: Provjerite je li i vaš među njima

>> Mislili ste da ste vidjeli sve? Pogledajte ovo...

Krenimo odmah od posljednjeg slučaja zbog kojeg se osjećam kao magarac i nadam se da se neće dogoditi nikome od vas. Do prošlog listopada sam vozio sportsku izvedbu s troje vrata jedne azijske limuzine. Kupio sam je početkom 2010. i prošao sam 24 tisuće kilometara bez ikakvog problema. No, u listopadu mi se rodilo dijete i žena je rekla 'odmah mijenjaj auto, moramo imati neki s pet vrata zbog dječje sjedalice'. Dijete nije imalo niti tjedan dana kada sam otišao na sajam na Jakuševac i odmah prodao svoj auto za očekivanu svotu.

Prst sudbine

Tih dana sam gledao po oglasnicima i ništa me nije zadovoljilo s obzirom na auto koji sam tek prodao i koji je bio kao nov. Nisam htio sada kupiti neki rabljeni auto sa najmanje 150.000 prijeđenih kilometara ili star više od 7 godina, kakve sam uglavnom vidio u oglasnicima od onih koji su me zanimali i koji su bili u rangu svote koju sam dobio na Jakuševcu. Tako da sam se na kraju odlučio za opciju po kojoj ću dati ovu svotu od prodanog auta i nadoplatiti za novi, što ne bi bio neki strašan iznos. Ali neki prst sudbine je htio drugačije.

Kad sam se vratio s Jakuševca taj dan sam opet otišao na internetski oglasnik i tamo vidio baš ono što tražim! Verziju auta koji sam upravo prodao, ali s petero vrata i samo 22.000 prijeđenih kilometara, godina proizvodnje 2009., s još jačim motorom i samo 500 eura skupljim nego što sam ja za svoj dobio tog dana na sajmu. Prva opaska: u oglasniku nije bilo naznačen koji je to vlasnik.

Nisam se sagnuo i pogledao ispod automobila!

Ništa, odmah sam nazvao čovjeka i dogovorio da se nađemo kod njega doma gdje mu je auto u dvorištu. I drugi dan sam odmah otišao tamo vidjeti auto uz pratnju iskusnog čovjeka 20 godina starijeg od mene. I što sam tamo vidio? Nigdje niti jedna ogrebotina na njemu! Cijelog sam obišao i baš ništa čudno nisam vidio na njemu. Sjeo sam, upalio motor i čuo da normalno radi, niti jedna lampica se nije upalila, klima je uredno radila. Digao sam poklopac motora i vidio da je sve održavano i sve u najboljem redu. Vidio sam i servisnu knjižicu i utvrdio da je bio na previđenom originalnom servisu. No, vrag se skrivao na suprotnim stranama. Druga opaska: Nisam se sagnuo i nisam otvarao sva vrata!

I koje sam objašnjenje dobio zašto ga već sada prodaje ako je tako dobar auto? Zato što su imali smrtni slučaj u obitelji koji ih je jako istrošio, a ionako imaju još jedan auto. Ja sam povjerovao. Što je najbolje, čovjek nije bio zadovoljan iznosom koji sam nudio nego sam morao dati još 200 eura više. Ajme, koja hladnokrvnost! Ja bih na njegovom mjestu još spustio i nadao se da će auto što prije otići iz dvorišta!

Ništa, dogovorio sam da ćemo doći sutra kad se može ići javnom bilježniku jer je ovo bila nedjelja. Sjećate se, ona ista kad sam prodao svoj odlični auto s troje vrata na Jakuševcu. Drugo jutro u predviđeno vrijeme sam došao kod čovjeka. Prethodno me nazvao da on ne može izaći s posla, ali da je već pripremio i ovjerio ugovore kod javnog bilježnika koji me čekaju doma kod njegove žene. To mi je nekako već bilo jako čudno, ali rekoh, ne mora to nužno biti strašno.

Različiti datumi u polici osiguranja i u prometnoj!

Kod njega je njegova draga supruga upravo završavala glancanje i također je spomenula da su imali smrtni slučaj u obitelji. Dala je uvjerene ugovore, servisnu knjižicu, rezervni ključ automobila. E sad, što je bilo stvarno čudno! Datum u prometnoj i datum na polici osiguranja se nisu poklapali. Gotovo da su se razlikovali u mjesec dana. Žena se kao isto čudila tome i pred nama je zvala supruga da pita za to, a on je navodno rekao da to nema nikakve veze, ali niti on nije mogao objasniti zašto je tome tako. I tek sam tada uvidom u knjižicu vozila i prometnu dozvolu vidio da ja kupujem zapravo od drugog vlasnika koji ga je imao nekoliko mjeseci. E tu sam se stvarno počeo nećkati. Ali vidio sam auto koji nije imao niti jednu ogrebotinu i meni je sad stvarno trebao auto što prije s petero vrata jer je dijete izašlo iz bolnice. Što ću sad, uzet ću ga, ne vjerujem da ima neki veliki nedostatak.

Kroz grad sam se odvezao kući, isprobavao ubrzanja od semafora do semafora i sve je bilo u najboljem redu. Za koji mjesec sam otišao s njim na tehnički pregled i na redovni servis kod ovlaštenog servisera. Tamo su mi rekli da je to odličan auto s odličnim motorom i da će me dugo služiti. Da, motor je super i on bi me dugo služio. Sad se pitam jesu li ga oni dizali? Kakav je to pregled na servisu!

Kupio razvaljeni auto!

Idemo na problem! Vrlo brzo sam iza desnih stražnjih vrata čuo da šumi na brzinama iznad 80 km/h! Tada se meni i ženi činilo da se jednostavno odvojila plastika i tapecirung koji je na krovu kabine pa da zato šumi. O kako smo neuki! Rekli smo da ću jednostavno otići na servis da vide mogu li 'spojiti plastiku i tapecirung'. Nismo tome pridavali neku važnost. Na ovom mom ovlaštenom servisu su rekli da im se čini da je auto bio udaren, ali da oni nemaju limariju nego da moram otići u njihov sestrinski servis koji ima limariju. Primijetili su i da se vrata ne zatvaraju kako bi trebala.

I što su otkrili ovi na servisu s limarijom? Dovoljno je reći da bi oni voljeli znati tko je sredio moj auto zato jer bi ga voljeli zaposliti. Kažu da nikad nisu vidjeli tako razvaljen auto, a tako dobro lakiran i izravnat. Zašto šumi iza desnih vrata? Zato jer su kraća! A ono što je odvojena plastika i tapecirung? Pa to i mora biti tako zbog zračnog jastuka, samo što se ovdje aktivirao zračni jastuk. Samo što su ovdje stavili nekakve otpornike da ne svijetli lampica zračnog jastuka. A podvozje? Bilo je zgužvano i vidi se cijelom širinom automobila gdje je bio varen. Samo je majstor nabacao bitumen kako bi sakrio svoj 'vez'. U limariji su svi radnici dolazili gledati kakav je posao napravljen na mom autu! Divno! Predivno! Sami nadopišite niz psovki.

Zaključak je da kad bi sad išli raditi i to popravljati da bi se auto raspao na sastavne komadiće zbog količine kita koja ga drži na okupu. Poručili su mi samo jedno: kako došlo, tako `ošlo. Da ga sad ja nekom probam uvaliti kao što su meni. Ok, ali drugi vlasnik još nekako podvali trećemu, ali puno teže će treći četvrtome. I nisam ja taj tip. A ne želim niti strahovati što ako nekom prodam pa mi taj dolazi lupati na vrata mojoj ženi i djetetu. Šef radione mi rekao da sam samo trebao doći prije kupnje kod njih i da bi mi za 100 kuna napravili dijagnozu ovog automobila i sačuvali tisuće eura i gomilu živaca.

Pazite! Možda ga kupite od mene!

Zaboravio sam reći da sam nakon servisa otišao i na optiku gdje se pokazalo da je stražnji desni kotač stupnja stoji ukrivo. I tamo su me svi gledali sa suosjećanjem i klimali vrtjeli glavom u nevjerici. A  ja? Smijem se i šalim na svoj račun.

Već sam spomenuo da sam se još prije tako zeznuo. 2007. Sam kupio automobil za male novce kod poznatog i velikog trgovca koji prodaje samo rabljene automobile. Tada sam išao gledati auto baš s pravim mehaničarom. Na kraju sam morao dati još 6.000 kuna za popravke. Bila je potrgana maska motora pa je štrcalo ulje, klima nije radila kako treba i bili su blokirani stražnji kotači. I auto je trošio puno previše. Brzo sam ga se riješio.

Ovaj posljednji, razvaljeni auto je još kod mene. Izgleda da ću ga još voziti neko vrijeme jer trenutno nismo u financijskoj situaciji da ga mijenjamo. Tko zna, možda ga kupite od mene! Stoga pazite! Šalim se. Kad ću ga prodavati, moj kupac će znati što kupuje. A vi pazite kada kupujete rabljene automobile.

Još brže do
svakodnevnih vijesti.

Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju
Još aktualnosti
Još vijesti
Pretražite vijesti

Budite u tijeku s najnovijim događanjima

Obavijesti uključene