Bjeloglavi supovi cijeli život provedu s jednim partnerom

U većini europskih zemalja ovakvog prizora više nema, a let na creskom nebu je svakodnevan. Goran se prije 30 godina zaljubio u ove velike ptice. I to u vrijeme kada se mislilo da ih na Cresu nema, a onda je otkrio 24 gnijezda baš na ovim liticama. Iako su teško uočljive, Goran ih primijeti na kilometre, saznaje novinarka Provjerenog.

Pročitajte i ovo Gledajte u Provjerenom Lagao da je na putu kako bi izbjegao pitanja, reporterka ga razotkrila: "Ravnatelj nije tu, možda je to bio domar" Suočavanje s prošlošću Vukovarka koja 30 godina traži istinu o sudbini svojeg oca: Zašto se ništa nije pomaknulo s mrtve točke?

Supovi su čistači u prirodi jer se hrane strvinama. Kim i Rebeca upravo nose ručak supovima koji su u Centru Caput Insuale na oporavku. Jedna koza ili ovca i tako svaki drugi dan za ukupno 13 supova koji su tu na liječnju. Kim je s Novog Zelanda došla drugu godinu za redom ovdje volontirati. Iako prije nije znala ništa o ovim velikim pticama, toliko su je fascinirale da joj ni najprljaviji poslovi poput nošenja životinjskih kostura ili čišćenja algi iz bazena nisu problem.

Ovih 13 supova ovdje su zbog ljudskog faktora. Dok ih 9 čeka oporavak, 4 će ostati na ovom mjestu zauvijek. Torgos- afrički sup pobjegao je iz zatočeništva, a Koleda i Cerko preživjeli su trovanje koje snađe velik broj supova diljem svijeta. Trovanje je jedan od razloga zašto su supovi ugrožena vrsta. Postaju kolateralne žrtve rata između lovaca i uzgajivača ovaca. Lovci su naselili divlje svinje na otok kako bi imali što loviti.

Divlje svinje ubijaju ovce, stoga se uzgajivači ovaca bore kako znaju i umiju. Postavljaju otrovane mrtve ovce na koje osim divljih svinja dođe i nevini sup. Od samo jedne otrovane ovce u Hercegovini je stradala cijela populacija supova, na Rabu ih je uginulo 20 odjednom, a na Paklenici od 2000. godine nema ni jednog jedinog supa. Sanja i Dora rade monitoring Krune - litice s najvećim brojem gnijezda na Cresu, i ovdje su od 5 i 30 ujutro. Sanja volontira za centar već 5 godina, a Dora dvije.

Promatraju ponašanje supova od njihovog buđenja pa tijekom cijelog dana. Zapravo postoji još jedan razlog zašto pomno motre ovu liticu. Turistički brodovi koriste ovu lokaciju kao atrakciju i dolaze preblizu liticama, a turisti mašu i viču kako bi supovi poletjeli. Supovi se prestraše i polete prije nego što su dovoljno jaki za tako zahtjevnu vještinu. Kada padne u more, mladi sup može plutati 45 minuta do sat vremena prije nego što se utopi.

Supovi su važan dio hranidbenog lanca u prirodi, a ovu lokaciju odabrali su za svoje stanište zbog stoljetnih šuma i tradicije ovčarstva Brzom reakcijom volontera mnogi od njih ipak budu spašeni. Često to zahtijeva i ispumpavanje želuca jer se nagutaju morske vode, lijekove i stalnu skrb. Centar i nevladina udruga pokrenuta je 1993. godine s ciljem zaštite prirode. Osim što spašavaju, pokušavaju i educirati ljude. Supovi su važan dio hranidbenog lanca u prirodi, a ovu lokaciju odabrali su za svoje stanište zbog stoljetnih šuma i tradicije ovčarstva. Na liječenje im mještani dovode i druge ptice. Dea je jedna od mlađih volonterki u Centru, ima tek 12 godina.

A briga o ovim ptičicama zvanim pastiricama koje su ispale iz gnijezda cjelodnevan je posao jer se moraju hraniti svakih 40 minuta. Svoje supove prate i nakon puštanja u prirodu. Svi su prstenovani kako bi ih mogli raspoznavati, ali i kako bi kolege ornitolozi iz drugih zemalja mogli javiti gdje se kreću.
Bjeloglavi supovi su otkad nauče letjeti pa do svoje pete godine svjetski putnici. U petoj godini, kada spolno sazriju, dolaze na cresku liticu gdje su rođeni kako bi i oni imali potomstvo i tu ostaju do kraja života, ipak ima i iznimaka.

Sup Letricija jedina ima satelitski odašiljač pomoću kojega Goran prati njezino kretanje, pretpostavlja se da na svojim putovanjima hrvatski supovi naprave jedan veliki krug po okolnim zemljama pa južno do Afrike. Prije tri dana je jela na jednom hranilištu za supove u Italiji, a spavala tisućama kilometara dalje. Neki i nemaju tu sreću.

Dado, bjeloglavi sup otrovao se prije mjesec dana i napravio prvi manji uspješni let i to pred našom kamerom. I to je cilj svih ovih ljudi - da ih jednog dana puste na slobodu. Ovaj dio Cresa proglašen je jednim od najstarijih rezervata u Hrvatskoj, u njemu danas živi 760 supova. Više od deset godina je prošlo otkako Centar moli Ministarstvo kulture za proglašenje granica. Jer bez granica rezervata ne mogu se provesti ni mjere zaštite, kako bi se smanjio broj mladih supova od utapanja.

Zakonska kazna za ubijanje, uznemiravanje ili krađu jaja iznosi i do 40 tisuća kuna, ali mala je to utjeha jer nitko za uznemiravanje još nije odgovarao, a tijekom ljeta ovakvi kadrovi su ovim ljudima svakodnevica. Veličanstvenim jedrenjem zrakom će nas, nadamo se, častiti još mnogo godina i u što većem broju ove velike, ali plahe životinje. Zaštićen kao bjeloglavi sup, fraza je koja opstaje samo bezuvjetnom predanosti ovih ljudi, jer da nije njih, više je ne bismo imali za što korisiti.