U Baranji se grade plastenici budućnosti. Najveći plastenik u državi u vodu baca teoriju o neisplativosti domaćeg agrara. Njegov vlasnik, šokac Stipo, izgradio ga je veličine čak dva nogometna igrališta. No nogometa nema, već vlada samo rad i red. Uz cijelu obitelj, u njemu radi još 20 zaposlenika. 'Govorili su mi da nisam normalan, da sam lud što ovo gradim. Da je više ovakvih, ne bismo uvozili iz Kine. Nema potrebe uvoziti kada sve to mi možemo proizvesti', kaže vlasnik Stipo Filakov.
Pročitajte i ovo
Stipinu rajčicu oprašuju nizozemski bumbari,griju posebne cijevi, a hrani ju računalo. 'Rajčica raste iz kamene vune', objasnila je doktorica Nada Parađiković iz Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku.
Nakon branja, rajčica se može slobodno jesti jer nema pesticida. Proždrljive kukce, nametnike, oni tretiraju kukcima predatorima. Berače pak do plodova vozi dizalo, a tako ubrane razvrstava ih opet računalo. 'Odvajam posebno crvene, posebno žute, sve odvajam', opisuje svoj posao radnica Eržika Juriša.
Ubrane rajčice putuju izravno na Jadran. 'Na jednom hektaru proizvođači pšenice se ne bi proveselili, zapravo umrli bi od gladi', rekao je Mladen Pavić iz Ministarstva poljoprivrede objašnjavajući zašto se više isplati uzgajati rajčice.
Gladi se Stipo ne boji. Hrvatska nema dostatno vlastitog povrća. Pšenice pak je svake godine viška
