Novalić je oslobođen optužbe da je od 1996. do 2001. protuzakonito prisvojio 57 milijuna kuna od transfera nogometaša Petra Krpana, Marka Babića, Jurice Vranješa, Igora Pamića i Tončija Žilića, odnosno da je za taj iznos oštetio NK Osijek.
Sud smatra da je postupkom utvrđeno kako je Novalić osobnim novcem plaćao spomenute nogometaše, ali i druge igrače NK Osijeka, iako je to trebala biti obaveza kluba te da su između Novalića, NK Osijeka i tih igrača sklopljeni sponzorski ugovori kojima se prava iz transfera igrača prenose na optuženika, pa je zaključio kako se u ovom slučaju radi o građansko-pravnom odnosu potraživanja i dugovanja između Novalića i NK Osijeka. Sud je uputio NK Osijek da sporni iznos novca od Novalića potražuje u građanskoj parnici.
Sudsko je vijeće zaključilo kako dokaznim postupkom, saslušanjem svjedoka, pregledom poslovne dokumentacije i nalazom vještaka nisu utvrđena sva bitna obilježja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti, te je Novalića, nakon sudskog postupka započetog u studenom 2003, oslobodilo optužbe za to kazneno djelo.
U obrazloženju presude sudac Zvonko Vekić naveo je kako je Novalić predsjednikom NK Osijek postao 1995., kada je klub bio u financijskoj krizi, s blokiranim žiroračunom, te da je u idućih nekoliko godina sredstva za funkcioniranje kluba uglavnom osiguravao upravo optuženi Novalić, i to kreditima i pozajmicama preko tvrtaka u kojima su on ili članovi njegove uže obitelji bili jedini osnivači, tvrtaka iz Koncerna "Novalić" te pozajmicama preko osječke Gradske banke, u kojoj je Novalić, osobno i preko svojih poduzeća, bio većinski vlasnik.
Budući da dokaznim postupkom nije utvrđeno da su tim radnjama počinjena sva bitna obilježja zlouporabe položaja i ovlasti, sud je Antuna Novalića nepravomoćno oslobodio optužbi za to kazneno djelo.
