Svaki dan s bocama i kantama gospođa Ljiljana Nimac dolazi po vodu na - seosku slavinu.
Pročitajte i ovo
'Nalijem i nosim kući niz onaj brijeg, duša mi iskoči dok izađem. Zato su mi i otišla koljena i ramena', kaže gđa Ljiljana.
Sa zebnjom zato otvara seoski bunar iz kojeg će vodu morati vaditi tijekom ljeta kad slavina presuši. U Lišanima su cisterne glavno prijevozno sredstvo i imaju ih gotovo sva domaćinstva.
Koliko se troši iz seoske slavine, nadzire komunalni djelatnik Ivan Nimac.
'Žalosno, ali istinito. Što drugo reći? U 21. stoljeću živimo, a vode nemamo'.
Da apsurd bude veći, kroz Lišane je magistralni vodovod prošao, ali za onaj mjesni nedostaje 7 milijuna kuna.
'Mi u proračunu novac nemamo. Mi smo od siromašnijih lokalnih samouprava, praktički ne možemo niti sanjati o tome iz vlastitih prihoda', kaže Ivica Musić, načelnik Lišana Ostrovičkih.
Marku Mamiću je ovce lakše nahraniti, nego napojiti.
'Kako kiše ne bude, pristane u bušotini vode. Bunari su prazni ovdje svi većinom i tako. Moramo ići u susjedno selo 5 kilometara dalje'.
Na seoskoj slavini tijekom ljeta vode ima samo ujutro, pa tko prvi - njegova voda. Eto tako se živi u Lišanima Ostrovičkim koje su jedna od 20 hrvatskih općina koje su potpuno izvan sustava vodoopskrbe. Inače, uz 20 općina koje uopće nemaju vodovod, postoje i mnogi gradovi i općine u kojima vodu iz vodovoda ima tek dio kućanstava.
Ukupno 16 posto stanovništva Hrvatske nema priključka na javni vodovod. Brojkom je to kao tri Istarske županije. Problem je to na kojem radi i Ured pučke pravobraniteljice.
Osnovna životna potreba ovdje je gotovo luksuz. Da, u 21. stoljeću...
Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr
