20 godina prvog višestranačkog Sabora

Sabor tadašnje Socijalističke Republike Hrvatske je prema tadašnjem Ustavu bio sastavljen od tri doma: Vijeća udruženog rada, Vijeća općina i Društveno-političkog vijeća. Na konstituirajućoj sjednici Sabora, u nazočnosti brojnih gostiju iz domovinske i iseljene Hrvatske te predstavnika vjerskih zajednica, za predsjednika Predsjedništva SRH izabran je dr. Franjo Tuđman koji je u svom prvom govoru naglasio kako konstituiranje prvog višestranačkog Sabora predstavlja prvi korak na povratku hrvatskog naroda i njegove države europskoj civilizacijskoj, političkoj, kulturnoj i gospodarskoj tradiciji.

Istaknuo je da u četrnaestostoljetnoj pisanoj povijesti Hrvata ni u jednoj drugoj ustanovi hrvatskoga narodnog života nije bila tako izrazito očitovana opstojnost, samosvojnost i samoodređenje kao u neprekidnosti trajanja i djelovanja Hrvatskoga sabora. ‘Tijekom svih tih dugih stoljeća i tegobne nam povijesti, Hrvatski državni sabor bio je čuvarom suvereniteta (s izuzetkom razdoblja od 1918. do 1941.) hrvatskoga naroda u odnosu na druge nacionalne i državne zajednice. Hrvatski je sabor bio nositeljem pravnoga poretka, i u ovisnosti od društvenih okolnosti svoga vremena jamstvom sloboda i prava građana, te općega civilizacijskog napretka’, rekao je Tuđman. Za predsjednika Sabora izabran je dr. Žarko Domljan, a za potpredsjednike Ivica Percan, Stjepan Sulimanac i Vladimir Šeks.

Odmah nakon osamostaljenja, Hrvatska je primljena u pridruženo članstvo Vijeća Europe, a kada je ispunila uvjete, postala je njegovom stalnom članicom u studenome 1996. Za članove Predsjedništva SRH izabrani su Krešimir Balenović, Dušan Bilandžić, Dalibor Brozović, Josip Manolić, Antun Vrdoljak te Milojko Vučković. Za predsjednika Izvršnog vijeća Sabora SRH izabran je Stjepan Mesić, za predsjednika Vijeća udruženog rada Ivan Matija, za predsjednika Vijeća općina Slavko Degoricija, a za predsjednika Društveno-političkog vijeća Ivan Vekić. Konstituiranju prvog višestranačkog Sabora nisu nazočili zastupnici Srpske demokratske stranke. Izborni pobjednik, Hrvatska demokratska zajednica na čelu s Franjom Tuđmanom, je u Saboru od 351 zastupničkog mjesta imala njih 205. Savez komunista Hrvatske - Stranka demokratskih promjena, predvođen Ivicom Račanom, osvojio je 107 zastupničkih mjesta. Koalicija narodnog sporazuma, koja je okupljala HSLS Dražena Budiše, SDSH Antuna Vujića, HKDS Ivana Cesara, HDS Marka i Vladimira Veselice te nestranačke osobe poput Savke Dabčević-Kučar i Mike Tripala, imala je 21 zastupnički mandat. Od stranaka, zastupničke je mandate, njih pet, osvojila još Srpska demokratska stranka, dok je ostatak mandata išao nezavisnim kandidatima i nacionalnim manjinama.

Sabor je tijekom iste i iduće godine donio mnoge za hrvatsku samostalnost i nezavisnost temeljne odluke. Tako je 22. prosinca 1990. donio novi Ustav, u javnosti nazvan ‘božićnim Ustavom’, u kojem je jasno naznačena volja hrvatskog naroda za proglašenjem samostalne države, potvrđena na referendumu u svibnju 1991. Na sjednici 8. listopada 1991. Sabor potvrđuje svoju odluku iz lipnja iste godine da se raskinu sve državnopravne veze sa SFRJ. Naime, 25. lipnja 1991., na temelju referendumskih rezultata, Sabor je donio prve državotvorne akte o samostalnoj i suverenoj Republici Hrvatskoj - Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti i Deklaraciju o uspostavi suverene i samostalne RH. Zbog uvođenja tromjesečnog moratorija, koji je predložila međunarodna zajednica, te su odluke potvrđene tek u listopadu. Međunarodno priznanje hrvatske neovisnosti stiglo je 15. siječnja 1992., a cijeli je postupak završio primanjem Hrvatske u Ujedinjene narode 22. svibnja iste godine.Na temelju Ustava iz 1990. Sabor ima dva doma: Zastupnički i Županijski. No, Sabor je još do 1992. zadržao sustav od prije definirana tri vijeća, a 1993. ustanovljen je Županijski dom kao regionalno predstavništvo u kojem je s po tri zastupnika bila predstavljena svaka županija.

Također, Sabor je do danas mijenjao naziv još dva puta - 1997. postao je Hrvatski državni sabor, a 2001. Hrvatski sabor. Ustavnim promjenama 2001. godine ukinut je Županijski dom, a Sabor je postao jednodoman. Do donošenja Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o blagdanima, spomendanu i neradnim danima u Republici Hrvatskoj 2001. godine, 30. svibnja se obilježavao kao Dan državnosti, a danas se obilježava kao Dan Hrvatskoga sabora. (Hina)