'Susret' Teatra Exit
'Susret' Teatra Exit

''Susret“ Teatra Exit obiteljska je tragedija ispričana u emotivnih 70 minuta, koja u muškom dvoglasju donosi priču neuspjelog roditeljstva. Voajerski uvid u najintimnije zakutke emocionalnog svijeta jednoga razorenog odnosa između oca i sina pružit će publici osjećaj nelagode, ali i prepoznavanja. Jer tko barem jednom u životu nije iskusio obiteljske probleme?


Tipičan odnos nerazumijevanja, gorčine i desetljeća zamjeranja pred zagrebačku publiku donosi Teatar Exit u svojem malom, intimnom prostoru Studija Exit u Gundulićevoj ulici, gdje se dubine i meandri jedne obitelji raspliću pred očima 20-ak gledatelja.

Vezani članci Cabaret - Koncert za žlice i gitaru (Foto: Teatar Exit) Otkačeni cabaret neobičnih instrumenata koji će vam barem na jednu večer odagnati sve brige Vili Matula (Foto: Matija Habljak/Pixsell) Predstava koja otkriva kako to izgleda kada njemački barun pokori Orijent u stilu Nicka Praskatona

Andrej godinama nije vidio niti bio u kontaktu sa svojim teško bolesnim ocem koji je sada na umoru. Otac prezire slabiće, a sin osjeća da je on sam slabić. Osjeća kako ga otac nikada nije volio iako ga nikada nije pitao voli li ga. U traženju odgovora na pitanja na koja se brzo treba odgovoriti jer vrijeme curi, sin se ipak suočava sa svojim ocem. Emocionalnom konfrontacijom u samo malo više od sat vremena Siniša Popović i Filip Križan publici su uspjeli predstaviti svu kompleksnost svoga odnosa, kao i obiteljsku povijest izranjavanu greškama, preljubima i lošim dogojnim metodama.

Svatko pronalazi djelić sebe...

''Susret“ je napeta psihološka drama o dvoje odraslih ljudi koji su neraskidivo vezani prošlošću od koje ne mogu pobjeći iako se cijeli život trude uspjeti upravo u tome. Komad o kajanju i žaljenju, potisnutim emocijama i iznevjerenim očekivanjima svatko će razumijeti na svoj način, kroz svoju obiteljsku priču i odrastanje. Jer čiji roditelji nisu baš nikada pogriješili i tko to ne poznaje skrivene obiteljske boli?
Ključno pitanje koje se postavlja u ovom kazališnom odnosu jest – što ako naši roditelji osjećaju ljubav, no nikada nam ju neće znati pružiti? Kako oprostiti roditeljima što su nas emocionalno osakatili svojim brakom, svojim postupcima?

''Susret“ je 2009. nagrađen nagradom za dramsko djelo Marin Držić. Izveden je 2013. u sklopu festivala novog pisma LabFest u Londonu, u koprodukciji Theatre 503 i Fat Git Theatre, u režiji Josha Rochea. Iste je godine imao premijeru u Slovenskom narodnom gledališču Nova Gorica u Sloveniji u režiji Primoža Beblera.
Neobičan ambijent, jer je scena na kojoj se izvodi ova predstava uistinu vrlo mala, posebno doprinosi osjećaju boravka u nečijem stanu. U intimi nečijeg doma gdje se odvija prava mala tragedija, a mi voajeristički imamo priliku sve to promatrati, uživjeti se, naslušati se tuđe intime, a da za to ne odgovaramo.
Duboko intimne scene između oca i sina tiču se samo njihova života, priče koje pričaju nitko drugi ne bi trebao ni čuti ni vidjeti, a ipak pri gledanju „Susreta“ publiku ne obuzima sram, već suosjećanje. Pronalazak samih sebe u predstavi i katarza koja iz toga proizlazi najvrjednije je što kazalište može ponuditi, a „Susret“ u tome maestralno uspjeva.

Garantiramo da ćete se nakon ispovijesti o očevim preljubima, zatim sinovim preljubima, nesigurnostima i patološkim lažima koje likovi pričaju drugima, osjećati pozvanima proispitati same sebe, svoje emocije i svoje odnose s najbližima.

Čar običnoga

Činjenica da „Susret“ zapravo ne donosi apsolutno ništa novo niti inovativno na scenu u ovom slučaju nije problematična. Životi koje pratimo prljavi su i ružni, puni jada, ali i malih trenutaka sreće. Prosječni su to životi koji se nose sa vlastitim dramama najbolje što mogu – upravo u tome i jest čar. Rijetko se na hrvatskim pozornicama viđa dobar prikaz obiteljskih odnosa, bez nasilu utrpanih šaljivih dosjetki i patetike, pa je „Susret“ sa svojom jednostavnošću pun pogodak.
Gotovo potpuno simplificiran interijer, samo dva glumca koja cijelu priču nose svojom snagom izvedbe i gotovo nepostojeći rekviziti, tvore egzistencijalističku pozadinu koja u prvi plan gura samo ono doista bitno – emocije koje ne mogu biti izrečene, ali su prisutne.
Oca glumi Siniša Popović, a sina Filip Križan. Svojim su, dijametralno suprotnim energijama i fizičkim pojavama, dirnuli, nasmijali i ogorčili gledateljstvo prenijevši im jasnu poruku – razgovarajte, dok ne bude prekasno.
Teška, emotivna i vrlo kvalitetna predstava za večeri kada ne želite samo zabavu, već nešto više.