Glazbena diva Radojka Šverko u intervjuu za DNEVNIK.hr otkrila je sve o počecima svoje karijere, što joj je bilo najteže, ali i koji su joj planovi za budućnost.

Galerija


Naša glazbena diva Radojka Šverko već pola stoljeća oduševljava javnost svojim stilom i glazbenim talentom. Legendarna pjevačica postala je sinonim za sjajnu glazbu, a iza sebe ima zavidnu karijeru, no i dalje nema planova s njom stati. U intervjuu za DNEVNIK.hr Radojka se prisjetila svojih glazbenih početaka, podijelila je s nama najdraže detalje iz karijere, a komentirala je i što joj je bilo najteže u samim počecima.

Vezani članci Jerry O\'Connell Ovaj glumac toliko se promijenio, na njega su mnogi i zaboravili, pa nema šanse da na prvu pogodite o kome je točno riječ! Jelena Perčin i Momčilo Otašević - 6 Jelena Perčin nije se promijenila od početaka karijere, rijetko tko bi rekao da je od svog naočitog muža starija devet godina!

Šverko je prije 50 godina premijerno izvela pjesmu "Kuda plovi ovaj brod", a prisjetila se i kako danas gleda na nju. "Prisjećam se Splitskog festivala i publike u gledalištu, koja me pozdravlja velikim pljeskom. Tada sam bila mnogo mlađa, naravno, te nisam mogla niti slutiti kamo će otploviti taj moj brod i koliko će velik odjek imati ta pjesma, čiji su autori gospodin Esad Arnautalić i gospodin Arsen Dedić", komentirala je pjevačica te se osvrnula na to zašto se odlučila baviti glazbom.

"Rekla bih da su geni odredili moj glazbeni put. Potječem iz obitelji u kojoj je bilo četvero djece. U kući se uvijek pjevalo, pa i nije čudno da smo se svi družili s glazbom i kao odrasli. Moja najstarija sestra i pokojni brat završili su glazbenu naobrazbu i radili kao nastavnici glazbe. Moja mlađa sestra i ja smo često sudjelovale na natjecanjima pod nazivom Prvi pljesak ili Mikrofon je Vaš. Bile smo uvijek dobro plasirane, čak smo i pobjeđivale. Moja je mlađa sestra odlučila posvetiti se drugom zanimanju, a mene su sve dalje i jače privlačile note, glazba, pozornica – sve do današnjih dana", ispričala nam je Radojka te je komentirala što je bilo najteže u počecima njezine karijere.

"Mlada sam se udala i rodila kćer. Živjela sam u to vrijeme u Rijeci, u velikoj obitelji. Uloga koju mi je život namijenio nije se razlikovala od uloge bilo koje druge žene i majke, domaćice, čistačice, vrtlarice, njegovateljice. Nije bilo lako ni jednostavno igrati potpuno različite uloge – privatne i poslovne. Zahvaljujući razumijevanju obitelji usavršila sam pretvoriti sebe iz uloge pepeljuge u zvijezdu pozornice", kaže naša glazbena diva. Otkrila nam je i s kime je s naše glazbene scene najbliža. "Imam korektan odnos sa svojim kolegama, bilo da su mlađi ili stariji, naročito sa svojim dugogodišnjim suradnicima, članovima benda i pratećim vokalima. Tu je svakako profesor Vladimir Babin sa suprugom. Naša suradnja i prijateljstvo traje već 28 godina. Cijenim kolege glazbenike i među klasičarima, te se radujem svakom njihovu uspjehu, jednako tako spremna sam im čestitati na kvalitetno odrađenom nastupu. Vrlo rado nazovem svoje kolege kad na televiziji vidim neki njihov dobar nastup. Mislim da je važno da se mi glazbenici međusobno uvažavamo i podržavamo", priča nam pjevačica.

Osvrnula se i na digitalne servise koji nisu postojali kada je njezin glazbeni put počeo. "Nemam ništa protiv digitalnih servisa i dostupnosti glazbe, ali bila bih mnogo sretnija kada bi postojala opravdanost postojanja tih servisa, za masu proizvoda koji se emitiraju i na taj način dopiru do slušatelja. Ne možemo sve podvesti pod jedan nazivnik, ali dopustit ćete mi da nam se uistinu nudi mnogo jeftinih uradaka, pa se postavlja logično pitanje: kome je to namijenjeno, kakve emocije takva glazba može probuditi? Ima mnogo ljudi koji slušanjem tih glazbenih uradaka postanu nervozni i agresivni, a glazba bi trebala biti zvonka radost i svojevrsna terapija koja će obogaćivati naše živote i oplemeniti naše duše. Još kada bi u sve to bio ukomponiran suvisli tekst, koji će čovjeku potaknuti maštu, bilo bi mnogo više sretnih ljudi", ispričala je. Dodala je i kako je kombinirala svoj privatni i poslovni život.

"Već smo se ranije u razgovoru dotakli nekih momenata koji oslikavaju moj put. Nije jednostavno ni lako, ali je lakše kada je obitelj u blizini, naročito kada trebaš nekog da te zamjeni kao majku. Nije jednostavno ostaviti dijete i otputovati na dulje vrijeme. Raditi i zaraditi se mora da bi se živjelo. Nije lako iz udobnog doma putovati na turneju u zemlje u kojima se temperatura spusti na minus 34 stupnja ili sletjeti u neki grad na plus 45 stupnjeva. Navikneš se. Često sam govorila svojim prijateljima: zašto bi meni kao umjetnici i majci trebalo biti ljepše i lakše nego što je to bilo kojoj drugoj ženi, drugog zanimanja i majci istovremeno. Kada su me u životu snašle neke tuge i nevolje, zapitala bih se glasno: kako je bilo mojoj mami s četvero djece, s mojim ocem koji je jedini imao stalno zaposlenje. Kada mi je bilo još teže, pomislila bih na svoju baku i dida u Imotskom, koji su imali petero djece. Ili pak none i nonota u selu na Ćićariji s troje djece. I tada se živjelo i obrazovalo, trpjelo i bolovalo, radovalo se malim stvarima i umiralo, isto kao danas. Sve te spoznaje i učenja kroz život nisu mi ugradili krila da poletim previsoko, čak ni onda kada sam dobivala najveća svjetska priznanja. Radosti su trajale kratko", kaže Šverko te je ispričala i o putovanjima kojih je bilo pregršt dok je bila na vrhuncu karijere.

"Bilo je zaista mnogo putovanja u različite zemlje svijeta. Ne znam koju bih posebno izdvojila. Svako putovanje bilo je novi izazov, jesam li putovala na neki svjetski ili internacionalni festival. Najčešće je to bilo s kompozitorom gospodinom Alfijem Kabiljom. No ostvarila sam suradnje i s drugim autorima. Izdvojila bih gospodina Juru Robežnika i Dušana Velkaverha, čiju sam skladbu izvodila na Olimpijadi pjesme u Ateni, gdje smo se plasirali na drugo mjesto. Neću nabrajati sve plasmane na ostalim festivalima, samo ću se prisjetiti gradova koji su nas slavili: Puerto Rico, Malta, Palma de Mallorca, Tokio, Seul, Melbourne, Caracas, Pariz, Firenca, Caven, Rio de Janeiro, Curacao, Pariz, Amsterdam, Scheveningen, Haidelberg, Bukurešt, Budimpešta, Sofija, Rim, Cannes, Milano. Ima toga još. Izdvojila bih povratak iz Puerto Rica letom za New York, kada su me putnici u avionu dočekali pljeskom i čestitali na pobjedi, otvaranjem šampanjca izvikujući moje ime. To se ne zaboravlja lako", rekla nam je u intervjuu.

Osvrnula se i na našu glazbenu scenu te je istaknula da podržava mlađe kolege. "Mi smo zemlja velikih talenata, pa svjedočimo jednoj novoj generaciji izvođača kojima treba još malo iskustva da bi bili savršeni. Ne bih nikog posebno izdvajala, ali imamo uistinu prekrasnih glasova i među ženskim i među muškim pjevačima. Ono što sugeriram, kada se sretnemo na nekom zajedničkom okupljanju, pažljivo i utišanim glasom uputim neki savjet, koji javno ne želim otkriti. Glasno i javno mogu sugerirati mlađim kolegama da ustraju štiteći dignitet profesije koju su odabrali, a ja im želim sretan put i nudim svoju podršku, znanje i iskustvo", rekla je pjevačica. Za kraj je komentirala i planira li ponovni ulazak u studio.

Rado bih snimala nešto novo, ali moram priznati da najviše volim nastupe uživo. Bez obzira na to koju vrstu glazbe izvodim, to sam stvarna ja. Taj odnos mene i publike uvijek rezultira posebnom ekspresijom, a kad sam u studiju, osjećam se nedovoljno kreativnom i zato rijetko snimam. Moram Vam priznati da se kod mene stvorio taj neki otpor prema novim projektima i zbog činjenice da se mnoge moje snimke nisu uvrštavale u programe radijskih postaja. Moram reći da ima dosta mladih autora koji izražavaju želju za suradnju, možda se od svega izrodi nešto i pristanem udovoljiti njihovoj želji za suradnjom", zaključila je Radojka Šverko.

Jennifer Aniston slovi za prirodnu ljepoticu, no mala promjena u njezinu izgledu mnoge je začudila

Totalno drugačiji od drugih! Velika je zvijezda, a sad je još jednom pokazao zašto ga obožavaju ljudi diljem svijeta