"Hodočašće prema sreći" - tako je svoje 800 kilometara dugo pješačenje iz Francuske u Španjolsku opisala glavna akterica naše sljedeće priče. Ivana Lulić napustila je posao u marketingu i karijeru pjevačice te se zaputila na Camino. Kako je provela 29 dana, hodajući Putem svetog Jakova, ispričala je našoj Juliji Bačić.

Galerija


''Ako razmišljate da odete na Camino odmah kupite avionsku kartu jer onda nema povratka morate planirati dalje, ako vas zove to je to'', započela je svoju priču Ivana Lulić. 

Camino ju je pozvao i ona se odazvala. Marketing menadžerica i pjevačica Ivana Lulić na najpoznatije europsko hodošaće otišla je nakon što je dala otkaz na poslu i odlučila u potpunosti promijeniti svoj život.

''Uopće nisam mogla zamisliti kako je to prehodati 800 kilometara. Kad sam dala otkaz i kad su me pitali što ću raditi odgovaral sam da ne znam, ali i da ću naći nešto jer sam sposobna'', govori nam. 

9 dana hodala je u prosjeku 30-ak kilometara na dan, bez ikakve prethodne sportske pripreme za ovu 800 kilometara dugu šetnju.

''Prvo prođeš tu neku fizičku iscrpljenost, onda počneš razmišljati što ti je to sve trebalo, zašto moraš ići hodati u Španjolsku da si razbistriš glavu, a onda na kraju počneš razmišljati o smislu svijeta, svemira, o Bogu, o svim ljudima'', priča nam. 

Na ovom, kako ga naziva, "hodočašću prema sreći", najviše je upoznala sebe.

''Uvijek imaš nešto za razmišljati, uvijek nosiš neku emocionalnu prtljagu od doma, uvijek razmišljaš zašto reagiraš na neki način. Zbog čega te muče neke stvari koje te muče'', priča nam. 

Na Putu svetog Jakova nju su najviše mučila mračna jutra.

''Ujutro sam uvijek kretala hodati oko šest sati po mraku onda bih prolazila te svoje strahove, ajme hodam sama kroz mrak, ajme ne znam što dolazi ispred mene, ne znam kamo stižem.  Najviše me bilo strah krađe, da će me netko opljačkati i najviše me bilo strah za sigurnost ako bi morala prolaziti kroz te neke predjele šume sama ili kroz te neke pustopoljine'', prisjeća se. 

Kako su odmicali kilometri, nestajali su strahovi, a i prtljaga je postajala sve lakša.

''Rezala sam recimo sapun na pola, a s jednim sapunom sam se umivala, prala sam kosu, prala sam odjeću, sve živo sam prala s jednim sapunom. Imala sam samo odjeću na sebi u ruksaku sam imala odjeću za presvući imala sam samo najnužniju kozmetiku, odnosno za higijenu potrepštine'', priča nam. 

I tad je ova nekadašnja pjevačica grupe Auguste postala svjesna da ju je Camino oslobodio ovisnosti o mnogim materijalnim stvarima.

''Mi jako puno trošimo svog vremena i novca da bi uzeli neke stvari i imali neke stvari koje nam zapravo ne trebaju niti nas ispunjavaju. Nekako se puno volimo uspoređivati i onda ako vidimo da netko nešto ima mislimo da ćemo i mi biti sretni ako mi to imamo. Nekako sam naučila na tom Caminu da su zapravo bitne nužne stvari kao stvari, a sve ostalo je neprocjenjivo'', kaže nam. 

Baš kao što je neprocjenjivo sve ono što je doživjela na hodočašću koje je promijenilo njezin pogled na život.

''Kadgod se sad nađem pred nekom preprekom u životu malo se lakše nosim s tim i postoje puno veće stvari i ozbiljnije oko kojih se treba sikirati'', zaključila je. 

IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novatv.hr.