Dino Šoše nedavno je predstavio svoj novi singl: ''Nema recepta za nastanak pjesme''

Dino Šoše, iznimno talentirani bosanskohercegovački glazbenik nedavno je predstavio svoj novi singl i spot za pjesmu "Budi tu."

Dino Šoše, koji je nedavno predstavio novi singl i spot za pjesmu ''Budi tu'', ispričao nam je poneku anegdotu s početaka karijere, ali i opisao proces nastajanja njegovih pjesama.

Tko je Dino Šoše? Možeš li nam reći nešto više o sebi za sadašnju, ali i buduću publiku?

Dobro pitanje, obzirom i da se sam ponekad pitam tko je taj Dino Šoše (smijeh). Možda mladi autor, zarobljen u ovom tijelu. Ako ćemo govoriti u kontekstu bilješke o piscu, rođen sam u Mostaru, sada već daleke sedamdeset i pete, tamo sam završio osnovnu, glazbenu, gimnaziju, pa onda, u cvijetu mladosti i zračnih udara završio u Munchenu. Godine 2005. preselio sam se u Beč, osnovao izdavačku kuću i obitelj, i eto, igrom sretnog slučaja, prije par godine mi iz vedra neba na klavir pade prva pjesma s prvog albuma. Narednu večer druga, pa dvije za jednu noć i tako redom. A onda pomislih ''bilo bi šteta da se ne snimi“, pa ''bilo bi šteta da nema spota“, pa „bilo bi šteta da to nitko ne čuje u Hrvatskoj“ i evo me gdje sam. Tko zna koliko ću još puta pomisliti na štetu i gdje će me ona sve odnijeti...

E da, čak još znam i svirati tu pjesmu. Imao sam možda šest godina, nastup u mostarskoj glazbenoj školi, sjećam se da nisam koristio pedalu jer su mi noge bile kratke. A anegdota, svirao sam s ekipom na jednom bečkom rock partiju, nakon nastupa mi je prišla jedna mlada djevojka i pitala da li sam ja Maca, onaj nekakav s Pinka. Tad mi nije bilo smiješno, sad sam već prihvatio (smijeh).

Koliko dugo traje i kako izgleda proces nastajanja jedne tvoje pjesme?

Nema tu recepta, kad te uhvati – uhvati, kad nisi – nisi. Ne znam kako bih se snašao u namjenskom pisanju pjesama, bilo je ponuda, ali žao mi svake koju napravim, kao vlastitog djeteta, teško se odvajam. Ponekad imam osjećaj da su sve one već tu, samo treba malo pogledati dublje u sebe i uhvatiti trenutak kad se prepuštaš instrumentu. Nema nekog recepta, svatko to radi na svoj način. Ja sviram onako za sebe, i čekam da se dogodi. Ako se ne dogodi, opet sam svirao...