Damir Urban otkrio je što radi u samoizolaciji te je svojim obožavateljima poslao poruku podrške.

Galerija


Vaše i naše omiljene glazbenike još neko vrijeme nećemo gledati uživo, na pozornicama klubova, dvorana, festivala i stadiona. Zato vas HDS ZAMP u novoj rubrici "Selfie iz sobe" vodi u njihovu svakodnevicu u kojoj, uz pridržavanje uputa Civilne zaštite, rade na nekim novim pjesmama i albumima, za dane koji slijede.

Vezani članci Ivan Huljić Splitski autor Ivan Huljić o izolaciji i glazbi: "Ova vremena glazbenicima nisu nimalo lagana" Igor Geržina Naš poznati saksofonist o koncertima: "Mislim da ćemo se u normalu vratiti i brže nego što mislimo"

Svoja iscrpna razmišljanja o glazbi i glazbenoj industriji, svakodnevici bez koncerata i kontakta s publikom, poslao je i Damir Urban...

Kako ste se ti i tvoja četvorka snašli u ovoj situaciji, kako ste doživjeli ovaj prijelaz u virtualnu održivost benda?

Sigurno je snažno utjecala, ali tu po ničemu nismo iznimke. Svjesni smo da su se stvari preko noći promijenile. U svakom slučaju, svi ranije dogovoreni koncerti su nam stavljeni na čekanje ili u potpunosti otkazani. Ono što se nekima nije promijenilo je prisutnost glazbe u našim životima.

Jedan dio benda svira i stvara kod kuće. Neki čekaju bolja vremena kada će se nešto od toga predstaviti javnosti, a neki od nas su pronašli nove (ili stare, haha) načine kako to odmah predstaviti javnosti. Recimo, klavijaturist vrlo jednostavno od doma može isporučiti kvalitetnu snimku: sint u zvučnu karticu i sve zapisano u jedan od programa poput cubasea, logica ili što već… Kod gitarista ili vokala je problem nešto veći jer instrument zahtijeva i dobar mikrofon i nešto dodatne opreme. Najgore su u ovoj situaciji prošli bubnjari jer je bubanj nemoguće svirati u stanu i tu već sve staje. Uz sve ovo što sam naveo, potrebno je i neko tehničko znanje da bismo se svi u bendu povezali i nastavili zajednički stvarati preko mreže. Oni koji su se do sada bavili isključivo sviranjem i modernu tehnologiju zaobilazili u širokom krugu sada su gotovo odsječeni od svijeta, pa tako i ostatka benda.

Srećom, u našem slučaju je prevladala solidarnost pa su se našla i rješenja, posuđuje se oprema i održavaju brzinski tečajevi korištenja, pa smo ipak svi zajedno uključeni u proces rada i stvaranja.

Jedan od projekata koji vas, ali i vašu publiku, zaokuplja ovih dana je i online suradnja na pjesmi “Pseća oluja”...

Sama ideja postoji već duže vremena. Jednostavno je bila na čekanju i uvijek bismo je zbog nečega preskočili i ostavili za neki drugi put. Međutim, kada nam se dogodila pandemija i kada su otkazani svi koncerti, pa tako i mogućnost druženja s publikom, više nije bilo odgode.

Vjerujem da je rad čovjekova potreba i da se radom lakše prevlada sve loše u životu. Ja sam glazbenik, glazba je univerzalni jezik, glazba je i lijek. Kada se povežu te dvije stvari, dobili ste razlog za našu akciju “Pseća oluja”.

Osim komunikacije s ljudima, željeli smo ih zaposliti na neko vrijeme, učiniti da se zabave i glazbom otjeraju loše misli. Da, iako razdvojeni, osjetimo zajedništvo. Tako smo već kod prvog preslušavanja pristiglih snimki bili dirnuti količinom dobre volje, ljubavi i truda kojom su ljudi pristupili snimanju. Vjerujem da ćemo na kraju naći načina da baš sve snimke koje smo dobili uklopimo u finalnu verziju.

Koliko su ovi dani uopće poticajni za kreativnost i kreativni rad?

Kod ljudi koji imaju potrebu za stvaranjem, ne postoji povoljno i nepovoljno. Stvara se uvijek i u svim uvjetima. Istina, nekad su stvari lakše, a nekad teže, ali potreba je ista. Ono što je meni potrebno za stvaranje je jedan instrument i nešto na što mogu nastalu ideju zapisati ili snimiti. Nažalost, loše pamtim pa postoji velika mogućnost da mi nešto što navečer napravim već ujutro ishlapi iz glave.

Jesu li ove nove okolnosti utjecale na tvoj kreativni proces?

Zadnjih sam si godina odredio radno vrijeme i od ujutro kada klince odvedemo u vrtić i školu pa sve do ručka, ja bih imao vrijeme rezervirano isključivo za stvaranje i rad. To se, u mom slučaju, pokazalo kao najbolja odluka jer je to bio ujedno i period u kojem sam najviše toga snimio, zapisao i stvorio, ali i period u kojem sam najviše toga pročitao ili preslušao. Trenutno smo svi zajedno, nema vrtića i škole, u stanu smo supruga i ja, taoci naša dva klinca i jedne zahtjevne klinceze (smijeh).

Ako pročitate ovu poruku, molim vas dodite i pomozite nam, mi smo oteti, haha! Šalim se, ali ima tu i istine.

Na koji način onda balansiraš između umjetnosti i obitelji?

Teško je stvarati kada smo svi zajedno u istim prostorima. Trenutno mi je važnije biti dobar roditelj i pomoći djeci da kroz ovaj period prođu što manje okrznuti, nego biti super produktivan ili uspješan umjetnik. Ipak, svi jako uvažavamo jedni druge i trudimo se pronaći prostor i vrijeme za svačije potrebe tako da ipak uspijem nešto napraviti i po pitanju glazbe koja je moja potreba i ljubav i koja mi je, igrom slučaja, u životu postala i posao.

Je li teško odvojiti kreativni poriv od potrebe za osiguravanjem egzistencije za sebe i svoju obitelj?

Odgovor na pitanje o egzistenciji vam trenutno nemam. Iskra ima četiri i pol mjeseca i supruga je na porodiljnom, a zaposlena je na Sveučilištu. S druge strane, meni su svi koncerti i predstave u kojima sudjelujem, bilo kao autor glazbe ili glumac, odgođene ili otkazane te sam poslao zahtjev HZZ-u za potporu, a poslao sam i zahtjev za odgodom plaćanja doprinosa u periodu gdje mi odlukom vlade nije dopušteno raditi, pa tako ni zaraditi.

Naravno da sam u potpunosti svjestan situacije u kojoj se nalazimo i da je briga za zdravlje na prvom mjestu, ali isto tako, kao što nikako ne smijemo zaboraviti one starije i rizične, kao društvo moramo brinuti i o onim umjetnicima koji su se sada našli u stvarno nezavidnoj situaciji.

Koliko se do daljnjega oslanjaš na sustav kolektivne zaštite prava, kao jedinog sigurnog prihoda u ovim vremenima?

Vjerujem da će veliki broj umjetnika, autora, ali i građana uopće, tek sada shvatiti svu važnost sustava poput ZAMP-a ili HUZIP-a. Nekima od nas će upravo ti honorari pomoći da uopće prođemo sa svojim obiteljima kroz ovaj period. Kao članovi, svakodnevno od njih dobijamo informacije, ali i razne poruke potpore, a isto tako znam da potpora članovima kojima je sada stvarno nužna, postoji i u stvarnom obliku.

Bez obzira što trenutno svi njihovi zaposlenici rade od kuće, najavljeno je kako neće biti nikakvih odstupanja ili kašnjenja u odnosu na uobičajene rokove. Upravo su ta dva sustava, kao i još neki, ali nažalost malobrojni, trenutno putokaz kako se odnositi prema članovima ili korisnicima. Ne samo u idealnim vremenima i uvjetima, već upravo u ovakvom, kriznom periodu.

Što još, po tvom mišljenju, glazbena industrija može poduzeti kako bi pomogla svojim članovima?

Hm, bit će potrebno još neko vrijeme da bismo mogli dati točan odgovor na ovo pitanje. Trenutno jos uvijek svi živimo u jučer očekujući neko bolje sutra ili točnije, neko staro sutra.

Samo rijetki od nas žive upravo ovaj trenutak, nisu na autopilotu i ne razmišljaju toliko o onome što nas tek očekuje. To donekle smatram i ispravnim jer nitko od nas ne zna što nas točno očekuje i kako će stvari izgledati.

Mislim da treba osigurati platformu gdje će se nastupi moći pogledati uz naplatu, a prikupljena sredstva će onda ići većim dijelom glazbenicima koji su nastupili. Ta platforma mora biti prihvaćena od većine glazbenika kao centralno mjesto za koncertnu aktivnost kako bi se i publika uputila gdje vrijedi pogledati i podržati nešto. Sada svi koristimo vlastite stranice za takve aktivnosti, ali publika je na taj način podijeljena na tisuće manjih punktova - što i nije tako loše, ali je nemoguća bilo kakva zarada.

Isto tako, vjerujem da u isto vrijeme treba informirati, ali i dodatno senzibilizirati javnost o trenutnoj situaciji u kojoj se nalaze glazbenici, ali i veći broj umjetnika uopće. Ipak, bez obzira na korake koje će poduzeti ili već poduzima glazbena industrija, publika i pojedini autori izvođači već pronalaze načine kako nastaviti svoje prekinuto druzenje.

Hoćemo li, nakon svega, iz ovog izvući neku pouku - i kao glazbenici, ali i kao publika?

Neki od nas će izvući pouke tj. shvatiti značaj, veličinu i ljepotu svakog trenutka gdje svoju izvedbu ili rad možemo podijeliti s publikom. Svaki će nastup time postati prvi i zadnji po značaju. Publika i izvođači će ponovno naučiti cijeniti svaki trenutak koji mogu provesti zajedno. S druge strane, u veći dio ljudi će se uvući strah i neizvjesnost pa će time postati još više gramzljivi i okrenuti isključivo sebi. Ne znam, mislim da će nas, kao glazbenike, ova situacija dodatno polarizirati. Na one koji to rade s ljubavlju i kojima je sam proces stvaranja i rad osnovni pokretač i na one koji sve to vide isključivo kao nužnost da bi se na kraju sve to kapitaliziralo ili izvukla bilo kakva korist. Dakle, bit će sve isto kao i do sada, samo ubačeno u šestu brzinu!

Imaš li, na kraju, neku poruku za one koji ovo čitaju?

Povijest nije počela s nama i sigurno s nama neće ni završiti. Čovječanstvo je prošlo kroz puno teža razdoblja i svejedno je nakon toga stalo na noge i nastavilo svojim tempom. Osim što sada možemo ostati doma i na taj način, ako vec ne zaustaviti, a onda sigurno usporiti razvoj zaraze i tako dati dovoljno vremena sustavu da zbrine sve one kojima je pomoć potrebna, možemo se potruditi biti što više ljudi, biti oslonac i utjeha svima kojima je pomoć potrebna. Možemo glazbom uljepšati i olakšati ovaj period, prvo svojim obiteljima, a onda susjedima, sugrađanima. Možemo poslušati što naši kolege i prijatelji rade i podržati ih u tome, pokazati svojoj djeci koliko glazba može biti velika i kako, uz njenu pomoć, možemo putovati van zidova naših stanova.

Ne znam točno kada i ne znam točno kako, ali i ovo vrijeme će sigurno proći. Nemojmo propustiti priliku da naučimo nešto novo i postanemo bolji ljudi. Vidimo se uskoro, uživo!

Bila je bolesna i na rubu siromaštva, a danas je jedna od najutjecajnijih osoba na svijetu