Prije nekoliko godina bila sam na proslavi jednog rođendana, kada sam u jednom trenutku čula iz druge prostorije prekrasan baršunasti glas i pomislila: "Ova cura zvuči prekrasno!" Bila je to Katarina Moškatelo, simpatična, vječito nasmijana djevojka s Hvara, koja godinama osvaja radijske etere, a danas i dalje snima reklame, vodi različita događanja, radi kao turistički vodič i snima audioknjige za slijepe i slabovidne. Oduševili su me njezina energija, pristup poslu i to kako kombinacijom predanog rada, neospornog talenta i onog bodulskog optimizma gradi svoju karijeru.
Katarina je ove godine ostala bez radijskog posla i dočekala, kako sama kaže, "prisilni ulazak u nesigurni svijet freelancea i vječnu borbu protiv vjetrenjača".
Pogledaj i ovo
I tu počinje današnja priča.
Katarina je odlučila na kreativan način pokazati svijetu svoje talente i što sve zna raditi. Uz pomoć sjajne ekipe snimila je video CV i usput nas je sve podsjetila kako se proaktivno traži posao.
"Trudim se oko svega, ne znam drugačije. Rekao mi je kolega nekidan u Španjolskoj da se trošim previše na poslove kojima se bavim. I zbilja je tako, ali ja to ne vidim kao trošenje, već više kao ulaganje. Utopija mi je u glavi, nema tu spasa, mislim da je ona razlog zbog kojeg sam još tu, u državi. Kad volim, lojalna sam, uporna i ne odustajem olako.
Volim poslove koji se međusobno ljube i koji imaju veze s mikrofonom i nekim vidom javnog nastupa, pa kako se ne truditi da imam klijente, partnere i suradnje koji zaslužuju budalu poput mene. Nemam problem ni s čim javnim, nemam srama, volim biti autentična, vrlo sam otvorena osoba (što me nekad košta u životu, al' bome me i spasi kancerogenih viškova). Ideja je došla vrlo spontano nakon neočekivanog otkaza.
Odlučila sam se na freelance i logičan slijed bio je upgrade starog video CV-a, onog od prije tri godine. Komentari su uglavnom 'luda si', 'svaka čast', 'kako ti se dalo?', 'bravo', a mene silno veseli vidjeti što će mi to donijeti. Usput rečeno, s obzirom na to kako sam ga zamislila, sva sreća da mi je život (i Kubus) poslao Marka Dugonjića, divnog mladog talentiranog redatelja iz Gunje koji je upravo imao premijeru svog filma na Sarajevo film festivalu, a koji se s filmašima iz Gunje potrudio da ga napravimo kako sam i zamislila, od A do Ž", kaže nam Katarina.
Možeš li nam ukratko opisati put svoje karijere, koja zapravo dokazuje kako treba biti uporan u pronalasku sebe i onoga što volimo raditi. Što si putem naučila?
O upornosti sam sve naučila u djetinjstvu na otoku. Krš, neimaština i hladna zima bez igdje ikoga su lekcija i po.
Ukratko ne mogu. Tko je zapratio moj Instagram ili me slušao na Anteni, vrlo dobro zna da nisam tip od ukratko ili površno. To je kao da me pitaš hoću li malo pojesti. Ne, ili ću pojesti konkretno ili ću postiti. (smijeh)
Ma mogu, rodila se na otoku, osnovnu i srednju preživjela, izolacija mi je teško padala i bilo je pitanje vremena kad ću kao petarda ispaliti na kopno.
Profesori su roditelje upozoravali na moje ambicije i talente koji vriju, ali na otoku nije baš bilo izvanškolskih aktivnosti, pa smo to rješavali vodeći koze u pašu, sadeći luk, berući jabuke, čisteći loze, uz moje svakodnevne performanse.
Četvrto sam dijete, satrala sam ih.
Za vrijeme faksa javila sam se na oglas za radio, prošla i tu je sve počelo, prije nekih 11-12 godina. O upornosti sam sve naučila u djetinjstvu na otoku. Krš, neimaština i hladna zima bez igdje ikoga su lekcija i po. Danas ne mislim da sam toliko strpljiva kao što sam znala biti čekajući da moj patlidžan i trešnje narastu, da ih prodam, pa da imam za slaju.
POGLEDAJTE KATARININ VIDEO CV:
Često se nađeš u društvu srednjoškolaca i studenata, s obzirom na to da povremeno radiš i kao turistički pratitelj. Koji im savjet najčešće podijeliš i što si možda ti od njih naučila?
Sviđa mi se drugi dio pitanja, što sam ja naučila. Jer to je to, ja stvarno volim učiti od milenijalaca! U biti od svih. Trinaest godina bavim se tim poslom. Nekad zbog love i putovanja, danas zbog adrenalina, ljubavi prema kulturama i sociološkim istraživanjima. Energetski su mi bliskiji, neumorni su, puni ideja, imam s kim iskomunicirati neke dobre fore, rugati se posljednjim krikovima mode (iako i sama na neke padnem, ali sam više second hand đir). I ono najvažnije, otvoreni su do bola. Bilo da im je nešto glupo, zabavno, jasno to kažu, nema mazanja iza leđa, preseravanja, glumatanja. Jedni druge pr**ju do mjere da me to oduševljava, ali ne iz zloće, nego su jednostavno protočniji energetski.
I nemaju problem s pokazivanjem emocija, pomaganjem jedni drugima... Nije ih život još transformirao, a nadam se da ih neće iskvariti.
Naježim se kad se mlade generacije sve trpa u isti koš ili se govori kako su lijeni, samo vise pred ekranima i slično. Ma čak i oni koji jesu pet puta su produktivniji i brži od nas… Ne znam jesu li se dobro organizirali s onih 30 izvanškolskih aktivnosti od vrtićke dobi ili što, ali znaju.
I uglavnom su šokirani kad na povratku s puta skuže moje godine u usporedbi sa svojima. Obožavam ih! Pozdrav ovogodišnjoj ekipi Medicinske škole Zadar i AKM-a Makarska. Na Mars bi ih vodila koliko su bili divni i kooperativni, jer nam je tamo ritam ubibože, maksimalno dva sata dnevno slobodna. Ali dobro je, svi smo u komadu došli doma, naučili, razgledali, upili, popili, pojeli… Spavat ćemo kad umremo. (smijeh)
Kako organiziraš svoj dan, kako stigneš sve što si zacrtaš?
Nikako! Šalim se, uglavnom se držim prioriteta. Evo, nakon Španjolske sam imala dosta dobro isplaniran rujan, otići cijeli tjedan doma na otok, najesti se ko čovjek kod mame i onda u nove jesenske pobjede na sjever.
Ali zvali su za snimanje nove reklamne kampanje (za nešto fino, vidjet ćete, tj. čuti uskoro na TV-u), pa mi je gazdarica javila da je prodala stan, a koma je trenutno na tržištu nekretnina, cijene su bolesne, tako da je ova cijela godina kao vožnja na rollercoasteru.
Teško se organizirati otkad sam freelancer, odnosno može se, ali to ću savladati kad prođe barem pola godine u ovom ritmu. I kad se preselim! Nek' mi se jave ovi s pristojnim stanovima ispod dva soma, kadom i pogledom u zelenilo!
Gle, ima dana kad sam od 8 do 15 sati u studiju, najviše vremena uzima mi snimanje audioknjiga za slijepe i slabovidne. Srećom, imam Ivana koji me snima, a on, iako je slijep, vidi više od mene u životu, pa ga pratim, barem na ručak svaki dan. Uporno se ljuti i govori mi da ne mogu živjeti ovako kao koza na salatama. Ne stižem kuhati kao prije i to me ubija, a bitno mi je.
Prioriteti su mi inače hrana, zdravlje, ekipa, posao, ali se povremeno razbuca raspored kad je što. Svima nam je tako, zar ne? Umijeće je postalo sve to posložiti, ali može se! Kako bi se reklo, nije problem, nego izazov.
Možeš li s nama podijeliti tri bloga ili vloga – autore koji te motiviraju i inspiriraju?
Jao, baš si ubola. Inače sam tip koji se u slobodno vrijeme posvećuje glumi, glazbi, čitanju, prirodi i društvu, ali, naravno, volim i dangubiti, istraživati tržište, klikati i skrolati. Insta storiji postali su mi svojevrstan ispušni ventil, suzdržavam se još uvijek od struje svijesti na njima jer ako odlučim progovoriti, morat ću otvoriti nekoliko profila, za svaku Kejt koja se u meni krije, a ima nas (blizanac, vaga, nikad dosadno)…
Pratim najviše ove svjetske putnike @mvandersluis, @digitalnomadgirl, @wanderersandwarriors, od domaćih volim škicnuti gdje je šarmantna @ljupka_tanevska, @oprrosti, @idemoputovati, @prvi_red_fotelja, a motivacijska ekipa su @simonsinek, @timferriss, @marieforleo, Ma, kad se dočepam Instagrama, svaki tjedan nađem neke nove ljude… Predivna je ova kugla, toliko nas ima i toliko smo svi drugačiji i posebni, ma divota.
Hvala na pitanjima, čitanju, gledanju i, najvažnije, šeranju CV-a.
Ljudi, samo se usudite i krenite u onom smjeru koji vas vuče, okružite se kvalitetnim ljudima, slušajte intuiciju, zavrnite rukave. Neće biti jednostavno, ali će putovanje svakako biti zabavno čim se odlučite pomaknuti s mjesta.
I tko je sve radio na video CV-u:
Redatelj: Marko Dugonjić (imao premijeru svog filma na Sarajevo film festivalu)
Snimatelj: Marinko Marinkić (upravo snima novi film “Glas” Ognjena Sviličića)
Montaža: Bojan Perić
Tekst i ideja: Katarina Moškatelo
na instagramu
