Ecija Ivušić otvorila je dušu i na Instagramu otkrila sve svoje osjećaje i kroz što je prolazila u 2020. godini.
Radijska voditeljica i novinarka Ecija Ivušić otvorila je dušu na svom profilu na Instagramu gdje je objavila poduži tekst u kojem se osvrnula na ovu godinu koja za nju nije bila nimalo laka ni jednostavna.
Uz pandemiju i razorne potrose, Ecija je proživjela i teške trenutke nakon što je prekinula ljubavnu vezu, ostala bez voljenog kućnog ljubimca i posla, ali ozbiljne zdravstvene probleme.
"Ne znam koliko je zahvalno u ovim trenucima staviti fokus na sebe, a kamoli svoju nevolju, ali znam da nakon svakog iskrenog teksta dobijem desetke zahvalnih poruka ljudi koji su se poistovjetili i prolaze isto ili slično. Recimo zato da je ovo polusebičan tekst. Sebičan jer ga nekako dugujem sebi nakon ovakve godine, polu jer će ga neki od vas možda htjeti “kupiti” za sebe. Mislila sam krenuti nabrajati nevolje, stanja uma, situacije i tuge koje su me zadesile još od kraja pretprošle godine i od tada nisu stale, pa sam se sjetila mame koja me uvijek “špota” kako ljudi ne cijene i ne razumiju moju iskrenost nego se samo naslađuju. A onda sam odlučila ipak sve to nabrojati i izbaciti iz sebe, jer sam se sjetila da postoje i dobri ljudi koji ce suosjecati i poistovjetit se umjesto nasladiti.
Krenimo ipak od 2020., čisto da vidimo što je sve stalo u godinu. Zvala sam to u 4.mj. fenomen 4P- pandemija, potres, prekid veze i prekid radnog odnosa. Tim redoslijedom. Sve u vremenskom periodu od mjesec dana. Svaki put kad bih nakon tjedan dana došla malo k sebi, slijedio je novi nokaut. Prijatelj se našalio da se nada da neće doći i do 5P, a na moje pitanje sta bi bilo peto, provalio je pogreb. Tada je bio crni humor, ali pola godine kasnije došao je i novi punch- pokopala sam Leeloo, svog 16-godisnjeg psića, koja mi je uginula na rukama. Voljela bih da sam u tih pola godine stekla snage za taj finalni udarac, ali nisam, jer sam se čitavo ljeto borila s anksioznošću, napadajima panike i ostalim zdravstvenim problemima uzrokovanih stresom (hashimoto i dijabetes). Leeloo je uginula 10.10., točno 3 dana nakon što se rodio Rio. Ona je valjda znala da sad može mirno otići, dok ja nisam znala da je Rio uopće u planu i iako sam 2 mjeseca plakala i klela se da nikad više neću imati drugog psa, spletom okolnosti naišla sam na tog malog demona iz Valpova, koji je već bio rezerviran, ali sam u 10 navečer uzgajivača uspjela namolit da ga “preotmem”.
Proteklih 45 dana su bili doslovno jedini dani u godini kad bih mogla sa nekom zadrškom, ali iskrenošću izustiti da sam sretna. Ali nisam ni morala jer me nitko nije ni pitao od mojih.
Samo su sve budno pratili i drzali fige iza leđa. Prije par dana pokrenut je novi ciklus straha i neopisive tuge. S obzirom da je opsadno stanje u tijeku, osjećaji su pomiješani, ali vjera još jednom nije poljuljana. Sad bi trebalo ići ono neizbježno- što me 2020. naučila? Ništa. Sve što sam trebala naučiti, naučila sam prije, a ovo je bila samo gadna ispitna godina. Jesam položila, jesmo položili? Ne znam. To ćemo tek vidjeti, i to ne tako brzo. Bar na ovoj višoj, globalnoj razini. U svom mikrosvijetu bar znam da nisam “pala”, jer evo- još stojim. Ne bih rekla- jača nego ikad, ali bar stojim.
Neću previše ni zahvaljivati 2020. na lekcijama, ali ću zahvaliti sebi, što sam se snašla na svakom ispitu, i to bez prepisivanja. Jer realno, nisi imao ni prepisat od koga, kad smo svi bili u istim sr*****. Pa hvala mi što sam se našla i još jednom snašla. Hvala mi što se pokazalo da sam godinama birala ljude koje sam dobro izabrala. Hvala mi što sam pregrizla ponos i pitala za pomoć. Hvala njemu (Bogu) što mi je pokazao da bez obzira na sve je najveća moć ipak u meni samoj. Hvala njemu što je bio s druge strane šahovske ploče i bacao ljude koje sa strane koje sama nisam znala izbacit. Hvala mu što je čuo njihove priče iza mojih leđa i pobrinuo se da ostanu tamo. Iza leđa. Hvala mi što sam si godinama nedostajala i ponovno se napokon nauživala sebe. Ali prave sebe. Hvala njemu što je pronašao mene i ljude koji zapravo pripadaju u moj život. Mogla bih još neko vrijeme brojati zahvale u ovoj nezahvalnoj godini, ali više neću. Rekoh dovoljno. Sada idem radit ono što radim i inače u životu. Oslonit se na ljubav, pa kako bude. Tako da eto- iako nije moj citat, kao da je. Još jednom molim ljubav da učini svoje. Za sve nas.
Držite se dobri ljudi. I za sebe i za druge se pridržite. Ne bojte se pasti ni pitati pomoć kad padnete. Ne bojte se ni ako tu pomoć ne dobijete, jer uvijek se sjetite da je najveća moć u vama samima. Puno se molite i vjerujte u ljubav i dobro. A ako to sve iskreno možete, vjerujte možete puno. Neka nam je sretnija 2021. Neću reći ni sretna, sretnija je dovoljno", napisala je Ecija u iskrenoj objavi.
"Ecija, kad hodaš da ne zastajkuješ i zemlju ne dodiruješ, da budeš sretna i iskreno ljubljena", poručio joj je jedan od pratitelja.
1/1 >>
Pogledaji ovu galeriju
+0
na instagramu
