Jednoj od naših najuspješnijih sportašica Blanki Vlašić vjera je promijenila život, a o tome je pričala u Međugorju.

Galerija


Jednoj od naših najuspješnijih sportašica vjera je promijenila život.

Radi se o atletičarki Blanki Vlašić, koja je posljednjih dana boravila u Međogorju na 29. po redu Mladifestu. Tamo je i održala govor koji je trajao pune 32 minute, a započela ga je sa željom da sa svima okupljenima podijeli svoju priču za koju je rekla kako se "događala iza zatvorenih vrata, daleko od očiju javnosti".

"Kao nažalost većina mladih, nakon sakramenta pričesti i krizme udaljila sam se od crkve i odlučila da mi Bog ne treba, da sam dovoljna sama sebi. Koncentrirala sam se na ono što mi je jedino bilo važno, a to je bio sport. Moj je cilj bio biti najbolja na svijetu. Živjela sam u jednoj kutiji gdje je samo jedna mogućnost bila prihvatljiva, a to je uspjeh. Sve drugo bila je sramota, sve drugo bilo je vrijedno suza i ništa me nije moglo razveseliti kao letvica koja ostaje", započela je Blanka, otkrivši kako je svakodnevno bila vrlo stroga prema sebi.

"Imala sam sve, ali sada iz ove perspektive sa sigurnošću vam mogu reći da to nije bilo sve, jer da je to sve, ja bih tada bila ispunjena. Sada kada sam daleko od svjetla pozornice, kad nema nikoga da plješće, sada se osjećam prizemljenije, sigurnije, zadovoljnije. Iako i dalje nisam odustala od svojih snova, postoji nešto što je mom životu dalo smisao i netko zbog koga se ne mogu vratiti na onaj stari put."

Atletičarka je spomenula i tešku operaciju iz veljače 2012. godine, u olimpijskoj godini, kada je shvatila koliko forsira svoje tijelo i koliko ga muči. Zbog infekcije i komplikacija nakon operacije Blanka je Olimpijske igre gledala iz dnevnog boravka, a priznala je kako je danima plakala i sažalijevala se, iako nije prestajala trenirati.

"Krajem 2012. godine prijatelj mi je poslao poruku da je zapalio svijeću ispred kipa svetog Ante na Poljudu, blizu mjesta gdje treniram. Tada sam i ja pomislila kako bih i ja mogla otići tamo i to napraviti. Ne znam odakle mi ta misao. Odlazila sam to neko vrijeme i samo stajala ispred kipa, ništa nisam pričala, nisam niti ulazila u crkvu. Samo sam znala da mi treba čudo i da to neće doći od ljudi, čovjeka. Daleko sam ja tada bila od preobraćenja", iskreno je priznala.

Obraćenju je prethodio razgovor s njezinim bratom Marinom, koji joj je tada otkrio sve o svojemu ranijem obraćenju, o kojem Blanka nije imala pojma jer nisu razgovarali neko vrijeme zbog nekog nesporazuma, te kako moli za nju. "Na tom parkiralištu, pustom mjestu potpuno neperspektivnom za ikakva čuda, u tom razgovoru u kojem sam ja stajala i poluslušala njega, dogodilo se moje obraćenje. To nije bilo obraćenje potaknuto nekim mojim pitanjem, to je jednostavno bio dar. Izljev Duha Svetoga koji je promijenio cijeli moj život, mene cijelu iz korijena. Ja ne volim izraz da sam pronašla Boga jer ne mogu pronaći onog koji je mene pronašao prvi. Ja volim izraz da sam se prisjetila Boga, svog Spasitelja i Stvoritelja. To je bio taj kratki trenutak... Bog mi se smilovao, jer ja sam bila toliko izrovana svojim križem, bolima i jadom da uopće nije bilo do mene. Od tog trenutka moj život više nikad nije bio isti. Ubrzo sam isplakala svoj prijašnji život. Otišla sam tada na misu, ispovjedila se i pričestila. I to je bila moja prva misa nakon toliko godina i sjećam se da sam nakon što sam primila Isusa osjećala kao da letim", ispričala je Blanka svoje početke.

Blanka Vlašić (Foto: Ivo Čagalj/PIXSELL)
Blanka Vlašić (Foto: Ivo Čagalj/PIXSELL)

Istaknula je i kako danas svaki dan živi s Isusom te da je sada potpuno drugačija osoba. "Sigurna sam da mi je Gospodin progovorio oduzevši mi ono najdraže, kako bi mi pokazao da postoji nešto bolje i slađe od pobjeda. I u tom životu, gdje nije bilo mjesta ni za koga, Gospodin je pronašao mjesto za sebe", zaključila je Blanka.

Cijeli njezin govor pogledajte u nastavku: