6. Voynichev rukopis
Pročitajte i ovo
Radi se o drevnoj knjizi koja je uspjela onemogućiti sve pokušaje da se dešifrira njen sadržaj. Knjiga je podijeljena na poglavlja sa dosljednim tekstovima i detaljnim ilustracijama. Čini se da je riječ o stvarnom jeziku, ali onom koji nitko prije nije vidio. I vjerojatno ima nekakvo značenje, no nitko ne zna kakvo. Čak se ne zna ni tko je to napisao, niti kada je točno napisano, pretpostavlja se prije 500 do 600 godina. Od njena otkrića 1914., ova knjiga bila je objekt intenzivnog proučavanja od strane mnogih kriptografa, uključujući neke od vrhunskih američkih i britanskih vojnih kriptografa. Nitko od njih nije uspio dešifrirati niti jednu jedinu riječ knjige. Neki pak tvrde da se radi o običnoj prijevari, dok drugi smatraju kako je riječ o tzv. 'glossolaliji', što je zapravo umjetnost pisanja nečega što je nerazumljivo, a priopćeno je od strane više sile, poput Boga ili izvanzemaljaca. Knjiga je postala sveti gral kriptografa i povjesničara, a dobila naziv po rusko-američkom trgovcu knjigama Wilfrid M. Voynichu, koji ju je pronašao.
5. Mehanizam Antikythera
Antikythera je zapravo antički stroj pronađen na olupini broda u blizini Grčke koja datira iz 100 godine prije Krista. Mehanizam od bronce i željeza, star 2100 godina koji je otkriven 1901. mogao bi se nazvati prvim astronomskim računalom. Sadrži opremu i strukturu koja nije pronađena na sličnim predmetima još 1000 godina. Znanstvenici se ne mogu složiti kada je mehanizam napravljen niti tko ga je napravio. Postoje pretpostavke da su stroj napravili Grci jer su instrukcije na njemu pisane na grčkom, dok drugi pak tvrde kako zapravo dolazi sa Sicilije. Smatra se da je mehanizam napravljen kako bi se predvidjela i otkrilapozicija nebeskih tijela, a neke pretpostavke idu toliko daleko da kažu kako je to olupina stroja za putovanje kroz vrijeme. Bilo kako bilo, mehanizam Antikythera sadrži funkcije i opcije koje su za antičko doba bile potpuna nepoznanica.
4. Cijevi iz Baigonga
U dijelu Kine koji nije naseljen, a zapravo se radi o industrijskom području, postoje tri misteriozna otvora na vrhu lokalne planine koji se račvaju dalje u stotine drevnih zahrđalih željeznih cijevi. Neke cijevi vode duboko u planinu, dok druge vode do obližnjeg slanog jezera. Dio ih se nalazi i u jezeru, a dio ide uz obalu jezera. Neke od većih cijevi promjera su 40 cm te se čini kako su raspoređene se namjerom. U čemu je stvar? Arheolozi su naime zaključili da cijevi datiraju iz kamenog doba. Začudo, nemaju pukotina iako su stare tisućama godina. To sugerira da nisu postavljene pod zemlju samo tako, nego da su imale i neku svrhu. Pretpostavke idu od toga da su cijevi iz Baigonga drevni astronomski laboratorij ili čak pista za lansiranje svemirskih brodova koju su za sobom ostavili vanzemaljci.
3. Divovske kamene kugle s Kostarike
Kostarika i nekoliko okolnih područja preplavljeno je divovskim kamenim kuglama. Oblikovane su gotovo savršeno, glatke površine. Neke od njih su prilično malene, od samo par centimetara u promjeru, dok su druge promjera 2,5 metara i teže nekoliko tona. Kugle se nalaze posvuda premda njihova svrha nije poznata, baš kao ni period kada su nastale.
2. Bagdadske baterije
Baterije su zapravo serija predmeta pronađenih na području mezopotamije, koji datiraju iz stoljeća prije Krista. Kada su ih arheolozi pronašli, prva pretpostavka bila je da se radi o običnim glinenim vrčevima. No to je ubrzo odbačeno s obzirom da su vrčevi sadržavali bakreni prutić te znakove korozije. To znači da su vjerojatno sadržavali tekućinu koja je u dodiru s bakrom proizvodila električnu energiju. Ako je to istina, radi se prvim baterijama na svijetu, premda još uvijek nije jasno čemu su točno služile.
1. Bloop
1997. znanstvenici su snimili čudan zvuk u oceanu. Čudan i vrlo glasan. Toliko glasan da su ga snimila dva mikrofona udaljena 3000 milja. Zbunjeni su ga istraživači nazvali 'bloop'. Osobine zvuka snažno upućuju na živo biće, toliko nepogrešivo da većina znanstvenika vjeruje kako je njegov izvor neko morsko stvorenje koje se krije u dubokim, hladnim i vječno tamnim vodama. No da proizvede takvo nešto, biće bi moralo biti mnogo veće od plavetnog kita. Ako je taj organizam sličan kitu, morao bi povremeno izranjati po zrak, što znači da bi vjerojatno bio viđen, osim ako ne posjeduje manji aparat za disanje, poput, recimo, slonove surle (a bilo je vrlo mnogo viđenja takvih čudovišta kroz povijest). Kako god bilo, bloop se nije čuo nikad više nakon ljeta 1997., i ostaje jedna od neobjašnjenih tajni Zemljinih oceana. Nadobudni istraživači misterija, reći će da zvuk zapravo proizvodi drevno podmorsko čudovište Cthulhu, koje je opisao poznati pisac horora i znanstvene fantastike H.P. Lovecraft.
