Anonimna ovisnica iz Srbije kaže da je sve počelo u tinejdžerskim danima, kada je sjedila u podrumu s prijateljima dok je Beograd bio bombardiran.
'Bombardiranje je bilo pa smo svakoga dana ili večeri sjedili i pili pivo. Ja sam više voljela vino, a budući da sam iz bogate obitelji stalno su visjeli sa mnom. Nekoliko puta mi je otac zabranjivao da se družim s njima. Kao da je primijetio u što će se sve to izroditi. Probala sam travu sa šesnaest i nije me 'odradilo'. Svi su se oko mene smijali, a meni ništa', rekla ova ovisnica blogeru Političke korektnosti.
Ubrzo joj je tata preminuo, a majka je pila tablete za smirenje. 'Do tada sam sa društvom isprobavala sebe na različite načine. Ecstasy sam uzimala često, speed također, jedino nikada nisam koku probala jer nisam mogla da izvučem tolike novce odjednom. Nekoliko poznanika iz grupice je par puta ušmrkavalo neki žuti prah. Mene su odvajali na stranu kada se to događalo. Vratila bi se i oni bi bili u transu. To se ponovilo još nekoliko puta. Nakon toga događalo se da odu do toaleta i da se vrate izbezumljeni. Više to nisu bili isti ljudi', ispričala je Beograđanka.
U PAKLU DROGE 'Jedan dan sam došla pred vrata 'nakljukana' i zavapila: Mama, pomozi mi, vodi me negdje!'
Jednom je prilikom žuti prah ukrala. 'Mislim da sam uzela previše jer sam odmah počela povraćati, glava me je pekla, nos nisam osjećala', rekla je. No unatoč neugodnom iskustvu, tu je drogu probala ponovno. Osjećaj koji je uslijedio opisuje kao 'blaženstvo'.
'Ništa nije postojalo, ništa nije bilo bitno. Sjedila sam sama, pušila cigaru dok mi je padala glava i osjećala sam se najljepše na svijetu. Nakon par sati probudila me je hladnoća i drhtaji. Izvadila sam sve pare koje sam imala i uzela poveću količinu da imam kod sebe', priča ova 32-godišnjakinja.
I danas konzumira droge, ali kaže, da može kontrolirati kada će posegnuti za prahom. 'Jednom narkoman uvijek narkoman! (...) S vremenom sam uspjela dovesti ovisnost na normalnu varijantu. Upisala sam fakultet, zaposlila se i rekla sebi TEK KADA ZAVRŠIŠ POSAO MOĆI ĆEŠ DA ISKULIRAŠ. Sada imam trideset dvije godine, imam dečka, nemam djecu i vjerojatno ih ću teško i dobiti, ali i dalje sam ovisnik koji je uspio da kontrolira svoju ovisnost', uvjerava ona.
Napominje kako je sustav ne samo upoznat s problemom ovisnosti nego njime i upravlja. Zaključuje to iz svog iskustva s jednim policajcem. 'Sve je sistematski odrađeno. Godinama sam završavala od lika za koga se ispostavilo da je bio policajac. Sve to radi država, ali i dalje ne mogu reći da su oni krivi zbog mog problema. Možda ću se jednom skinuti, do tada ću uživati. A vi koji imate mogućnost da birate, izaberite život, jer ovo što ja radim je čisto preživljavanje. Nije poenta priče postati životinja', zaključuje.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
Penava poručio
Bijesni na Vladu
Novi detalji
