Ganac gradi mercedese od metalnog otpada

- Mogu napraviti bilo koji automobil, evo, predložite koji!

- Mercedes?

- Trebam motor i šasiju, no ovdje imamo sve ostale potrebne dijelove, sve to mogu sam. Trebat će mi 2 do 3 tjedna da završim, ako mi dopremite motor i šasiju, tvrdi mehaničar Frank Darko, a njegove riječi prenosi BBC.

Neke njegove mušterije žele mercedes i ne smeta im da bude izrađen praktički od otpada.
 
Mnogi od njih dovoze automobile, kamione i autobuse u stanju u kojem bi u svakoj drugoj zemlji ta islužena vozila završila na otpadu.
 
No, ruke Franka Darka i ljudi sličnih njemu, ponovno u te hrpe lima i islužene olupine udahnjuju život i to na način da ih pretvaraju u nešto posve novo.

Darko sebe naziva "dotjerivaćem" jer se bavi dotjerivanjem uništenih vozila, za što se specijalizirao.

On je jedan od 80 tisuća mehaničara, inženjera i umjetnika koji rade u Suame Magasineu, industrijskom slamu, vjerojatno najvećem u Africi smještenoj pokraj Kumase, drugog po veličini grada u Gani, poznatog po dugoj tradiciji rada sa zlatom i ostalim metalima. 
 
Kupnja novog automobila u Gani i Africi općenito, za mnoge ostaje nedosanjan san, no ovi mehaničari, inženjeri pa i umjetnici pokazuju da se stvari mogu poboljšati i mnogo novca. Treba samo malo alata, domišljatosti, ali prije svega stručnosti pa i doze genijalnosti. 

Kupci koji žele kupiti vozilo, dijelove, gume i slične potrepštine dolaze u ovaj kraj iz svih krajeva Gane, ali i okolnih zemalja. 

Jednom od tih majstora, Atti Samuelu, treba tek dva tjedna da potpuno uništen autobus isporuči naručitelju kao nov. 

Neobični majstori već dugo sanjaju o tome da dobiju potporu vlade te da se u Kumasiju otvori tvornica u kojoj bi se oni mogli baviti svojom djelatnošću na još kvalitetniji način, svi zajedno pod istim krovom, kako bi i trebala izgledati prava manufaktura. 

Ipak, dio javnosti smatra kako automobili koji prođu ovaj uistinu neobičan tretman, nisu naročito kvalitetni pa se mnogi odlučuju za sve jeftinija uvozna vozila. To se već osjeća na biznisu. 

- Ljudi se i dalje bave ovom manufakturom, no to se ne plaća dobro, ne mogu se nositi s jeftinijom konkurencijom. Posao ne umire, ali niti ne raste onako kako smo očekivali, kaže George Yaw Obeng sa Sveučilišta za znanost i tehnologiju.