Starinska narodna nošnja, krzneni kalpak, visoka kapa opšivena krznom s perjanicom i srebrom ili zlatom ukrašena dolama (jakna) sastavni su dijelovi alkarske opreme koju svake godine ponosno na sebe oblače sinjski alkari.
Stoljetnu tradiciju i danas čuvaju. Kaže se da majka, sestra ili supruga najbolje mogu pripremiti alkara. Važnu ulogu imaju i prije utrke, ali i na utrci dok neumorno bodre svoje najmilije.
Alkari su zapravo prave zvijezde svog kraja. Zanimljivo je i kako jedan ugostiteljski objekt u Sinju svake godine priprema feštu za alkara slavodobitnika. Nije im bitno tko će odnijeti titulu najboljeg, već je važno da se fešta održi i da se svi prisutni zabave.
Iako je Alka široko poznati turistički događaj, jasno je da svim momcima Cetinske krajine znači mnogo više. Ovogodišnji pobjednik Josip Čačija nakon pobjede je otkrio da mu je kamen pao sa srca nakon alke, ali i kako se žestoko pripremao. Posljednje mjesece svaki je dan proveo s konjem u polju.
Možemo samo zamisliti koliko silno alkari žele titulu najboljega jer ona znači i potvrđuje toliko toga. Jasno je da samo odabrani, po tjelesnoj konstituciji, mogu biti alkari jer je i alkarsko koplje teško, potrebni su dobar vid, spretnost i smirenost kako bi se upravljalo samim sobom, ali i konjem kojeg alkar jaše. Konj će prvi primijetiti nemir i nervozu svoga jahača. Onaj tko ovlada svim tim vještinama i tko ima psihofizičke predispozicije dostojan je natjecati se na Alci. Naravno, iznimnu važnost imaju sinjski geni.
Na dan održavanja Sinjske alke cijela se Hrvatska okreće Sinju i alkarima. Svima nam proradi kolektivna svijest da su Sinjani Hrvati i mi smo tako ponosni na njih, njihovu tradiciju i umijeće. Svi se tada upitamo – zar ne bi bilo moguće da se takve i slične tradicionalne manifestacije događaju diljem Hrvatske?! Nema li i Slavonija dičnih momaka i predivnih primjeraka konja?!
Proizlazi zaključak da su kameni geni Sinjana ipak malo čvršći jer ih stoljećima ništa nije pokolebalo u tome da održe svoje tradicionalno natjecanje kojemu je baza čvrsta vjera u Boga i Gospu Sinjsku. Tako je ove godine održana 303. Alka.
Mijenjale su se države, vlastodršci i režimi, ali Sinjani su uvijek znali što im je najvažnije i uvijek su našli načina da održe Alku. Najvažnije je bilo da su u svojem naumu uvijek svi bili složni. Nema obitelji u Sinju koja ne podržava Alku i ne želi alkara za sina ili zeta. Nema Sinjanke koja ne bi alkara htjela za supruga.
Čvrsta vjera alkara da je dobro ono što čine ne bi bila dovoljna u održavanju tradicije kad u njima ne bi bilo iskrene ljubavi prema prirodi, konjima i zadovoljstvu koje osjećaju provodeći dane i dane u polju sa svojim konjem vježbajući za Alku.
A osjećaje prema Alki i Gospi Sinjskoj koje od najranijeg djetinjstva majke ugrađuju u srca alkara nemoguće je ignorirati ili stvoriti na neki drugi način.
Biti rođen u Sinju znači biti neraskidivo vezan s Alkom. Bez obzira na koji način – svaki je doprinos hvalevrijedan jer pridonosi opstojanju ove manifestacije.
Ostale priče o našim običajima i tradiciji, pročitajte ovdje.
Sadržaj je kreiran u suradnji s HEP-om, dugogodišnjim pokroviteljem hrvatske kulture i baštine.
