Reporter Provjerenog Mato Barišić snimio je obitelj kojoj je oduzeto već petero djece. Sa šestim u naručju mlada majka prosi, a sedmo je na putu.
Djeca joj nisu oduzeta zato što je siromašna, već zato što je s djecom prosila. Kaže kako nema drugog izbora. Riječi su to 24-godišnje Danice iz Bjelovara koja nosi sedmo dijete. Mnogo je sličnih priča.
Doplaci i porodiljne naknade jedino su od čega žive. Financije koje država daje da bi pomogla nekima su jedini izvor prihoda. Pa i njoj. Nije jedina. Žalosno, ali ispada da mnogi umjesto da žive za djecu, žive od djece. Prije nego osudite ovu obitelj, pokušajte shvatiti da oni ne znaju drugačije. Pravi uzrok problema leži na odgovornima koji od tog problema okreću leđa ili koji naknadama za djecu kupuju sebi glasove stvarajući socijalne slučajeve!
Jesu li sami krivi za to što tako žive? Jer takva praksa i nije neka novost. Zašto onda tom problemu najčešće okrećemo leđa i pravimo se da ne postoji.
Odgovore je potražila ekipa Provjerenog.
"Ne žive za djecu, već od djece"
"To je jedna vrlo tužna priča i teško da se to može uzeti kao oblik demografske obnove i revitalizacije Hrvatske", kaže demograf Stjepan Šterc.
Ako uz sve dodamo i politička obećanja, dobijemo ne pomoć mladim obiteljima, nego potencijalno još veći problem.
"1.000 eura po rođenom djetetu...da, to je istina", obećavao je nedavno Tomislav Karamarko, a i bivša ministrica socijalne skrbi Bernardica Juretić poručila je kako će velikom broju obitelji 1.000 eura dobro doći.
Šterc kaže kako je ta mjera u predizbornom razdoblju ubačena kako bi se privukli birači.
Istina je pak u mnogim slučajevima daleko od planskog, brižnog i željenog roditeljstva.
Živjeti za djecu poznata je fraza, no živjeti od djece? To je ono oko čega se treba zabrinuti i zapitati.
Ekipa Provjerenog satima je bezuspješno obilazila Bjelovar kako bi pronašli trudnu Danicu Duh koja svaki dan prosi u središtu grada s djetetom u kolicima.
Danica nosi sedmo dijete. Petero već dulje vremena ne živi s njom. Oduzeti su joj i dani na posvajanje. Udomljeni su jer se, kako kažu u centru, Danica i njezin nevjenčani suprug nisu o njima brinuli.
"Ona tako živi. Ja mislim da za dijete to nije djetinjstvo i da niti jedno dijete ne bi trebalo tako živjeti", kaže Alica Pintarić, urednica Bjelovarskog lista u kojem je objavljen članak o Danici.
Gazdarica im otkazala smještaj
Ekipa Provjerenog uputila se na adresu kuće u kojoj Danica navodno živi. Vlasnica kuće odgovara kako Danice nema doma, a kad pred kuću ubrzo dođe i Daničin kum, s njim se upušta u raspravu.
"Napravit sedam komada djece, pa šta ti misliš šta je to", pita se vlasnica kuće.
"Baka, al' opet nije jedini.. Ima ih koji su napravili 14.. Ima ih...", odgavara kum.
Na dan kad smo ih posjetili, Josipa im je otkazala stan te trudna Danica, suprug i njihov sin star godinu dana moraju dalje.
Gazdarica je ekipu Provjerenog odvela da vide gdje Danica i njezina obitelj žive. U skromna dva sobička nalazi se ponešto namještaja, i vreće njihovih stvari spremne na selidbu. Moraju van jer se i Josipa seli kćeri u Zagreb. Kaže kako joj je žao djeteta. Ali tako je, kako je.
"Ima maloga, lijepoga... Da imam 40 godina ja bih ga uzela. Ima plave oči mali, plavu kosu, tak je lijep. A šta ćeš, sirotinja! Velim ja njemu sada, čuj: ti sad lijepo pazi, sad će ona rodit, sad gledaj opet za godinu dana. Navlači gumu! Rekla sam mu ja. Gumu kupuj, navlači, nemoj ništit. Pa uništava ona njih, ona ima 23 godine. Onaj njen samo spava, a ona jadna prosi", kaže Josipa.
Ekipa Provjerenog već je bila na odlasku kad su pristigli Daničin suprug, a potom i Danica s djetetom. Nimalo iznenađena, reportersku ekipu dočekala je sa smiješkom.
"Vi ste iz Provjerenog zar ne, ja to gledam svaki dan, svaki četvrtak", kaže Danica.
Djeca su joj kaže oduzeta jer je s njima na rukama išla u prosjačenje. Kaže kako nema druge jer nema od čega živjeti.
Iz bjelovarskog Centra za socijalnu skrb poručuju kako i drugi primaju jednak iznos naknade pa ne prose.
Prijeti im kazna zatvora
Danica i Milorad za vratom imaju kaznu zatvora, i to na godinu dana, uvjetno tri godine. Vole oni kako kažu svoju djecu. Tuguju za oduzetom. I nadaju se da im ovo nerođeno i ovo u kolicima nitko neće uzeti, bez obzira što su nastavili po starom.
"Nije istina da ja koristim djecu... Nije! Meni su davali uvijek ljudi i bez djece. I hranu i pelene, samo što to se sad sve smanjilo", kaže Danica koja tvrdi da nije istina kako cijeli dan trudna provodi vani s djetetom na ruci.
"Znam da nije rješenje rađati djecu, ali šta opet, da abortus napravim? Nemam otkale platit" kaže Danica.
Reporter Provjernog Mato Barišić govori joj kako postoje i drugi načini da se zaštiti da ne ostane trudna, na što Danica odgovara:
"Nemam preko čega, nemam preko čega... imam samo 300 kuna, a mojoj djeci ništ ne fali, eto, on je godinu dana, šta mu fali? Niš mu ne fali, gospon, čist je, uvijek ima jest, to je najbitnije, pelene ima", odgovara Danica.
Danica je završila šest razreda osnovne škole. Nikad nije radila, a prvo je dijete rodila sa 16.
Suprug: "Nisam naučio kako se koristi kontracepcija"
Njezin suprug Milorad Olah kaže kako nije naučio kako se koristi kontracepcija. Na pitanje koje je onda rješenje, odgovara "A ne znam ni ja više".
Bez ijednog dana staža, Milorad je s 25 godina sedmerostruki otac. Kaže kako je i njih 17 u obitelji te da ih je otac prehranjivao kopajući po smeću.
Upitan od čega zarađuje, odgovara kako skuplja boce, no otkad je obolio ne ide nigdje.
"Ne znam što mi je, valjda imam gripu, ne znam, bio sam kad doktorice, rekla mi je da imam brojitis", kaže Milorad.
Članak koji je o prosjačenju njegove Danice izašao u lokalnim novinama nije čitao.
"Nisam čitao, nepismen sam. Novine čita moja žena", kaže Milorad koji, kako kaže, nije završio niti jedan razred osnovne škole.
Danica kaže kako zna što je sad čeka te drugačije gleda na ono što radi.
"Neću nastaviti prosjačiti, valjda će mi mi pomoći, obećali su mi pomoć, socijalku i to...", kaže Danica.
"Nitko ne govori da ne vole svoju djecu"
Sandra Tolić, psihologinja u Dječjem domu Zagreb naslušala se ovakvih priča i uvijek je nastojala razumjeti razloge zbog čega je došlo do zanemarivanja djece.
"Nitko od nas ne govori da ti roditelji ne vole svoju djecu! Dapače...ono to se vidi, oni njih stvarno vole, ali način na koji to pokazuju i kako to odrađuju, nije adekvatan. Žive od danas do sutra jer tako su živjele i njihove obitelji... danas imam sutra ne znam što će se dogoditi", kaže Tolić i dodaje kako prijeći preko zanemarivanja, unatoč svoj sili razumijevanja, jednostavno kaže ne smije se i ne može.
29-godišnja žena koja je željela ostati anonimna dosad je rodila četvero djece od kojih niti jedno ne živi s njome.
"Svi su mi rekli, kud sa trećim, pa opet sa četvrtim, ali dogodi se...šta sad. Nismo pazili i dobro", kaže ona.
Dvojica muškaraca s kojima je bila, više nisu dio njezina života. Proživjela je svašta. Ni na koga ne može računati. Ostala je sama, bez djece, ali i bez mogućnosti da se o njima brine.
"Legalna prodaja djece"
Drugoj ženi koju smo snimili u proljeće ove godine, Centar za socijalnu skrb oduzeo je čak petero djece.
"Njihov je interes da oduzimaju djecu i da jednostavno daju drugim ljudima. A zašto? A zato... ja sam rekla, to je legalna prodaja djece, ništa drugo gospođo. Jer ako se mogu davati, mislim vidite uvjete kod mene i sve. Da djeca imaju uvjete i sve... umjesto da se ti novci daju udomiteljima, zašto se ne daju meni? Pa bi i ja možda poboljšala još bolje uvjete toj djeci" kazala je Rozmeri Orešković (40) u Provjerenom u ožujku ove godine.
Zašto se roditeljima poput njih ne pomogne? Zašto ih se ne osposobi da rade, da se brinu o djeci? Je li jefitinije ili jednostavnije uzeti djecu i dati ih na udomljavanje i posvajanje? Uvijek mnogo pitanja. Centri su često na udaru kritike. Jedna šefica takvog centra, onog u Bjelavaru, tvrdi - oduzimanje je uvijek zadnja opcija.
"Ovog trena radimo sve što možemo, je li se ranije nešto moglo više? Možda jest, ali nismo svemogući. Mora i druga strana pokazati barem malo volje", kaže Kristina Novalić iz Centra za socijalnu skrb u Bjelovaru.
Stara afrička poslovica kaže da je za odgoj djeteta potrebno cijelo selo, a ne samo roditelji. No što kada selo u potpunosti preuzme brigu, a roditelji ostanu po strani. Ne zato jer to selo želi, već mora. Mnogi od njih nisu svjesni svojih odluka. Nisu svjesni ni svoje odgovornosti. Rade jedino kako znaju. Onako kako su i njih odgajali. A selo koje je tada žmirilo na jedno oko, nastavlja žmiriti i dalje.
