Posljednjih nekoliko godina, na radost državnog proračuna i rasta BDP-a, potrošnja u prosincu obara rekorde. Ove godine bit će to više od 13 milijardi kuna. A najviše će se potrošiti, kaže statistika, na igračke i odjeću. Hoćemo li majicom ili igračkom uistinu usrećiti dijete ili nekog bližnjeg? Zašto se ljubav i pažnja iskazuju samo stvarima? ''Postoji ta jedna tendencija ljudi da nekako precjenjuju koliko će im ta potrošnja donijeti sreće i radosti. To je nekako precijenjeno, pa se dogodi taj siječanj'', kaže dr. sc. Andrijana Mušura Gabor iz Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta.
Euforični i hektični prosinac, pa siječanjska depresija. Zbrajaju se dugovi po karticama, steže se remen. Već viđen scenarij koji se ponavlja godinama. ''Imamo, dakle, već desetljećima agresivan permanentan nagovor, uključi se u potrošačku igru, budi suvremeni potrošač. A pritom ogroman dio tih nagovorenih objektivno nema mogućnosti za to'', ističe dr. sc. Hajrudin Hromadžić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.
Krcati dućani u trgovačkim centrima
Iako će svatko odgovoriti da to nije poanta adventskog vremena, krcati dućani i gužva u spletu s nervozom odaju da mislimo jedno, a radimo drugo. Dok sve ostane na poklanjanju znakova pažnje, nije problem. No stvari se mogu i oteti kontroli. Poremećaj opsesivne kupovine pojavljuje se kod otprilike 5 posto ljudi. ''Upravo ovaj društveni odnos prema stvarima, prema dostupnosti, mogućnosti trošenja, ovaj konzumeristički duh, nekako potiče taj poremećaj, tako da je on u samom porastu'', kaže dr. sc. Tihana Jendričko, dr. med. sa Zavoda za socijalnu psihijatriju Klinike za psihijatriju Vrapče.
Pojam koji sve povezuje jest sreća. Želimo, što je prirodno, usrećiti druge i sebe, i to ne samo u blagdansko vrijeme. No industrija uvjerava da se to najlakše može učiniti kupnjom i posjedovanjem stvari. ''Ti kad vidiš reklamu za neke stvari ljudi su uvijek nasmijani, sretni i nama je prodana spika da kad posjedujemo neke stvari, da smo mi sretni. I to nam čak daje ekstazu u tom momentu kupovanja, ali ona vrlo brzo nestaje'', govori Nikola Borić, robinzon iz Kokočaka.
U ekonomskim krugovima, očekivano, vlada oduševljenje. Ove će godine Hrvati potrošiti milijardu kuna više nego lani. Pretkrizne godine time su nadmašene. Situacija, gledajući brojke, nikad bolja, barem za državni proračun, BDP i statistiku. ''Ekonomisti su usmjereni na taj neki priljev novca, na kreiranje vrijednosti i oni nikada zapravo nisu bili zainteresirani pretjerano za neku psihologiju na individualnoj razini'', ističe Mušura Gabor.
U teoriji, ljudi su racionalni potrošači. U praksi, gotovo da nema čovjeka koji nakon neke kupnje nije požalio. ''To obećanje da ćeš na prvom sljedećem ćošku zapravo konačno doći do zadovoljštine, do ispunjenja, u suštini rezutira novom prazninom i novom multiplikacijom želja. Dakle, želja vodi želji, a ne vodi svom ispunjenju. I to je ono što je i marketinška i cijela potrošačka matrica tijekom 20. i 21. stoljeća jako efikasno razvila'', objašnjava Hromadžić.
Ekipa emisije Provjereno posjetila je zato Nikolu Borića, čovjeka koji je imao sve što prosječan čovjek sanja, a danas vrijeme uglavnom provodi u kućici od blata. ''Ništa, ja sam jedan dan ostavio sve živo i došao s jednom torbom tu i nastanio se u šumi'', kaže Borić, višestruki hrvatski prvak u triatlonu i trener svjetskih sportaša. Danas je poznat kao Robinzon iz Kokočaka, sela blizu Orahovice. ''Šest godina tražio sam mjesto gdje kad dođem, gdje će me srce privući. Bio sam i u Gorskom kotaru, i po obali, i na Kostarici, Aziji i svugdje, ali ovdje kad sam došao, rekao sam - to je to'', priča Nikola.
Dok većina građana razmišlja kako skrpati adventski budžet, Nikola hoda u poderanoj odjeći. Hrani životinje, gradi kolibu i trenira djecu plivanje u Orahovici. To je sve što mu treba, a posjeduje samo ono najnužnije. Ekipu emisije Provjereno zanimalo je otkud takav radikalan zaokret u njegovu životu, od svjetskih top-hotela i destinacija do kolibe od blata na Papuku. ''Meni koji sam živio u Africi osam godina, gdje sam vidio najsretnije ljude na svijetu koji nemaju tekuću vodu u svojoj kolibi, koji su sami napravili kolibu u nekoliko dana i koji nemaju apsolutno ništa materijalno i onako te mole da im daš jednu plastičnu bocu vode da si može natočiti neku blatnu vodu, i on je sretan, kužiš.
Tko je vidio te krajnosti, on to može shvatiti, ali jedan prosječan čovjek na ulici to vjerojatno ne može shvatiti jer nije vidio nijednu krajnost, već teži ka toj krajnosti'', objašnjava Borić.
Živio i u šumi
Neko vrijeme živio je kao pustinjak u šumi. No shvatio je da i ta krajnost nije dobra, pa danas prespava kod djevojke u Orahovici, iako većinu vremena i dalje provodi u kolibi. ''Imam sve što mi treba. Imam svoje meso, znam čime ih hranim, pijem super vodu, pušteno je u parku prirode. Imam svoje kozje mlijeko, radimo sir, imamo svoje voće, povrće. Ako nešto nemamo, mijenjam za svinju. S ljudima odem dolje na plac i velim: 'Slušajte, treba mi batata, ja nemam batata. Hoćete se mijenjati za svinju? Hoću.' Ja njima dofuram svinju i on sebi odfura svinju, a ja do kraja ljeta imam batata. I na taj način funkcioniram'', govori Nikola.
Kaže da nije jedini u blizini koji se odrekao suvišnih materijalnih užitaka. ''U blizini kod Kutjeva je došao jedan Nijemac na magarcu iz Grčke. Ima sad kod Daruvara jedan Nizozemac koji je došao sa cijelom familijom. Znači, to je isto ekipa koja je imala sve živo, ali jednostavno su shvatili da ne mogu više funkcionirati u ovom sistemu kakav je i žele se vratiti prirodi. Koliko god je to moguće, vidi se da se to može i s klincima'', priča.
Stvari koje posjedujemo i kupujemo odavno više nisu tu samo zato što nam trebaju. Postale su znak društvenog statusa, što neke dovodi na rub egzistencije, govori psihijatrica Tihana Jendričko. ''Jedna mlada žena koja je u svojoj mladosti, to se nadovezalo na njezinu nesigurnost, traženju vlastitog identiteta, položaja u društvu, među vršnjacima, ona je posezala za tim da ulazi u te silne kupnje preko kartica, preko čak izmišljenih imena, računa. I ona je stalno imala osjećaj da će na taj način zadobiti vlastiti bolji osjećaj sebe i dobiti afirmaciju među drugim osobama općenito'', priča Jendričko.
No to se nije dogodilo. Nakon što je došla do financijskog ruba, morala je potražiti pomoć. Iako je gomilala stvari, osjećala se sve lošije. ''Mislim da ne bismo mogli govoriti o pravom osjećaju sreće odnosno zadovoljstva. To je zapravo samo zadovoljena potreba, smanjenje tenzije koja nastane iz neugodnog osjećaja, praćena tim nekakvim osjećajem euforije koji je uskoro zamijenjen osjećajem samopredbacivanja, krivnje, straha od posljedica'', dodaje Jendričko.
Možda je primjer ekstreman, ali pokazuje gdje vodi fiksacija stvarima, dok se zanemaruje ostalo. ''Istraživanja su pokazala da što ljudi više cijene materijalno, znači nekakva posjedovanja kao mjerila sreće i uspjeha, i što je više taj materijalizam i recimo kupovina, šoping važan aspekt života, što je ta vrijednost izraženija, to su ljudi manje zadovoljni svojim životom'', objašnjava dr. sc. Andrijana Mušura Gabor.
Za sreću je potrebno malo
''To, naravno, nije od jučer. To je u esenciji vjerojatno američke, a onda i globalne kapitalističke ideologije. Imati znači biti. Onda se to imati, naravno, već odavno prelilo preko tih materijalnih obrazaca.
Pogledajte samo te najnovije reklamne slogane, reklamira se - imaš pravo željeti, imaš pravo htjeti više i nemoj se dati zapravo da te poljulja neka logika da bi možda trebao manje i skromnije, ti imaš pravo'', govori dr. sc. Hajrudin Hromadžić.
Nikola Borić svjestan je da ljudi nekad u nevjerici gledaju njegov način života. Ali prošao je sve, od pljesnivog stana, do vrhunskih hotela, pa se vratio na minimalno, ono što mu je dovoljno za ispunjen život. Nikola je personifikacija stare izreke da je za sreću potrebno malo. Nije loše sjetiti se toga dok budemo stajali u nekom prigodnom, blagdanskom redu u trgovini.
Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
-
Penava poručioNestao spomenik koji veliča četničkog vojvodu: "Tko god ga je uklonio, znao je da dolazimo po njega"
-
Jedna osoba mrtvaPolicija objavila detalje stravične tragedije u Kninu: 25-godišnjak tijekom zabave iz spavaće sobe donio ručnu bombu
-
Objava koja ledi krv u žilamaProcurila fotografija koja otkriva detalje s kobne zabave u Kninu: "Večerat će selo u mraku"
