Posjetili smo sklonište u Puli, gdje svakodnevno o psima iz Međimurskih romskih naselja, brinu volonteri. No neke nisu uspjeli spasiti.
Međimurska romska naselja, zamijenili su toplim pulskim domom. Tužni pogledi, zlostavljanja i pothranjenost, sada su iza njih.
'To su štenci koji nisu zaštićeni bili nikada i nemaju antitijela, nemaju zaštitu i neki su jednostavno uginuli. Njih je izuzetno teško liječiti bez obzira na kvalitetnu terapiju', rekao je veterinar Stjepan Koćar.
Ali sada je sve drugačije. Topli ljudski zagrljaj već je učinio svoje. Sada laju od sreće, mašu repom i kod liječnika.
Maženje je ovdje svakodnevica, ljubav frca na sve strane, veselja na svakom koraku. Volonterke za svakog od njih, imaju vremena.
Osim o međimurskim stanarima, svakodnevno brinu o još 50-tak pasa. Svatko sa svojom tužnom pričom.
Uz međimurske susjede u udruzi je sada 80-tak pasa. Radi se od jutra do mraka, ali s osmijehom na licu i velikom nadom.
Sada trebaju ljubav i da im čovjek postane ono što su oni oduvijek bili. Najbolji prijatelj.
