Projekt bi tako mogao biti realizacija vizije koje je inspirirala gneneracije pisaca znanstveno- fantastičnh romana.
Platforma lifta, koja sama po sebi zahtjeva upotrebu novih tehnologija pomicala bi se gore- dolje po kablu dugačkom 10 tisuća kilometara.
Ti kablovi trebali bi biti jači i lakši od bilo kojih postojećih materijala. Bili bi fiksirani na površinu Zemlje te povezani sa satelitskom postajom u orbiti.
Znanstvenici se nadaju da bi lift osim ljudi mogao ponijeti i velike solarne generatore koji bi iz svemira energijom opskrbljivali domaćinstva i industriju na Zemlji. Također bi mogao ponijeti i velike količine nuklearnog otpada koji bi se izbacivao u svemir.
'Baš kao i putovanje u inozemstvo, svatko će liftom moći otići u svemir', kaže Shuichi Ono, predsjednik japanske udruge 'Svemirsko dizalo'.
Japan planira u projekt uložiti 5 milijardi funti, a sliči projekti predlažu se i od konkurentskih kompanija poput NASA-e.
Međunarodna konferencija na kojoj bi se trebala raspraviti ključna pitanja ovog projekta trebala bi se održati u Japanu u studenom.
Jedno od najvećih pitanja jest proizvodnja kablova za lift koji moraju biti ekstremno lagani, a opet dovoljno otporni kako bi izdržali različite nepovoljne uvjete atmosfere i svemira.
Znanstvenici pretpostavljaju da bi se odgovor na to pitanje mogao pronaći u ugljikovim nanocjevčicama – otpornim mikroskopskim česticama koje bi se ugradile u vlakna. Kablovi bi tako trebali biti 180 puta jači od čelika i 4 puta jači od najače ugljikove nanocjevčice koja je do sada proizvedena.
Na pitanje kako bi se lift pokretao i od kuda bi crpio energiju, profesor Yoshio Aoki koji vodi cijeli projekt kaže: 'Ugljikove nanocjevčice dobar su vodič električne energije, pa smo razmišljali postaviti dodatan kabel koji bi lift opskrbljivao potrebnom energijom.'
Smatra se da je koncept takvog lifta prvi put opisan od strane poznatog pisca znanstvene fantastike A.C. Clarkea još 1979. godine.