Bakterija deinococcus radiodurans evolucijom je postigla da iz pokidanoga DNK, zbog izlaganja ekstremnim uvjetima dehidracije i radijacije, ponovno složi DNK-niz, a taj mehanizam klinički mrtvoj bakteriji omogućava da se vrati u život.
Profesor Miroslav Radman sa suradnicima Ksenijom Zahradkom, Deom Slade i Mirjanom Petranović sa zagrebačkog Instituta "Ruđer Bošković" uspio je otkriti mehanizam kojim ta bakterija iz fragmenata ponovno slaže jedinstveni DNK.
Ta je bakterija i njezina sposobnost otkrivena prije 50 godina, a prilagođena je životu u ekstremnim uvjetima i može preživjeti u pustinjskom pijesku ili na kamenim površinama, gdje zbog ekstremne dehidracije i dugotrajnog izlaganja Sunčevu ultraljubičastom zračenju ne može opstati nijedan drugi organizam. Bakterija može izdržati zračenja i do 5000 puta veća od onih koja su smrtonosna za ljude.
Profesor Radman na predstavljanju je objasnio postupak kojim je njegova ekipa došla do tog jedinstvenog otkrića obnove života na molekularnoj razini. Ukratko, bakterija posjeduje dvostruki lanac genoma koji joj olakšava "kopiranje" informacija i ponovno formiranje DNK-niza s istom strukturom.
Bakteriju je usporedio s feniksom, pticom koja se iznova rađa i potiče dobro u ljudima.
Od ovog otkrića za 15 do 20 godina mogu se očekivati i konkretne koristi u liječenju nekih bolesti ljudi, primjerice sindroma preranog starenja, za koje se zna da ga uzrokuje nestabilnost u DNK ili oživljavanja neurona i stanica mozga, srca i drugih organa koji se ne regeneriraju.
Bakterija bi, rekao je akademik Radman, mogla poslužiti i za "sijanje života" na udaljenim planetima. Dodao je kako neki znanstvenici smatraju da je i život na Zemlji nastao na sličan način budući da ta bakterija može preživjeti putovanje dalekim svemirom pod ektremnim uvjetima.
Dakle, možemo očekivati rađanje nove grane - regenerativne medicine, zaključio je akademik Radman. Poručio je da je to otkriće početak onoga što će se događati u MEdiLS-u, a pokazuje da ulaganja u njega nisu bila uzaludna i da će Institut što prije odigrati "svoju ulogu znanstvenog lidera ovog dijela svijeta".
Otkriće je, prema prvim reakcijama iz svijeta, već priznato kao jedno od najvećih u povijesti.
Odgovarajući na novinarski upit o teškoćama u provedbi takvog znanstvenog istraživanja u Hrvatskoj, suradnica akademika Radmana i prva nositeljica tog projekta Ksenija Zahratka je rekla da je - zbog slabije opreme i manje novca - teže nego u drugim europskim institutima, no, dodala je, u posljednje se vrijeme osjećaju pozitivne tendencije i veća ulaganja u znanost - "dakle, stvari idu na bolje".