Vatikanski dokument dokazuje da templari nisu bili heretici

Slika nije dostupna
Nakon 700 godina Vatikan će objaviti davno zagubljen dokument koji dokazuje da vitezovi Templarskog reda ipak, čak ni po mišljenju službene Crkve, nisu bili heretici kakvim ih se stoljećima smatralo i zbog čega im se sudilo i spaljivalo ih na lomačama.

Prema dokumentu naslovljenom 'Pergament iz Chinona', papa Klement V. još je davne 1312. godine oslobodio Templare optužbe za herezu. 

Dokument koji je dugo bio zagubljen jer je bio krivo odložen, slučajno je pronašla talijanska znanstvenica Barbara Frale 2001. godine u tajnom arhivu Vatikana.

'Nisam mogla vjerovati svojim očima kada sam shvatila što sam pronašla', rekla je Frale.

Vatikan će u sjedištu Svete Stolice, 25. listopada po prvi puta objaviti procesni spis suđenja Templarima zajedno sa spomenutim dokumentom o njihovoj apsoluciji od strane pape
Klementa V. Publikacija pod naslovom 'Processus contra Templarios' bit će izdana u samo 799 primjeraka.

'Senzacionalni dokument zapisnik je saslušanja Velikog meštra i Generalnog kaptola te drugih visokih vitezova templarskog reda koje su proveli Papini izaslanici u dvorcu Chinon na rijeci Loire, gdje su čelni ljudi Templara bili zatočeni', rekla je Frale.

Templarski red osnovali su 1118. Hugo od Payensa, Gottfried od St. Omera i još sedam vitezova iz Francuske kako bi osigurali ceste u Svetoj zemlji za kršćanske hodočasnike i obranili sveta mjesta od saracenskih nevjernika. 

Sjedište reda koji se punim imenom zvao 'Red siromaših vitezova Krista i Salomonova hrama' nalazilo se prvobitno
pokraj mjesta gdje je nekad stajao židovski hram, Templum Salomonis, po čemu je red dobio ime.

Kako je u Palestini rastao vojni pritisak Saracena, Templari su već u 12. stoljeću svoje sjedište premjestili prvo na Cipar a zatim u Francusku i počeli osnivati svoje podružnice - kuće po cijeloj Europi. Prve početke bankarstva iz razdoblja križarskih ratova razvijaju vrlo vješto, i u kombinaciji s feudalnim poklonima koje su dobivali diljem Europe, postaju vrlo moćni. Kod njih se zadužuju gotovo svi kraljevi i plemstvo tog doba, a bili su i vrlo cijenjeni kao financijski savjetnici na dvorovima.

Takvim aktivnostima, osim što su imali vrlo veliku moć, stekli su i brojne neprijatelje. Počinje ih se optuživati za razvrat i krivovjerstvo, i kako te optužbe postaju sve ozbiljnije, počinju i
progoni Templara, najžešće od strane francuskog kralja Filipa IV koji je bio njihov veliki dužnik. Sukob Filipa i Templara završava u ožujku 1314. kad spaljuju na lomači zadnjeg velikog meštra Templara, Jacques DeMolaya.

1312. Papa Klement V. ukida red Templara. Njihova imanja u Francuskoj konfiscira francuski kralj, dok u drugim zemljama njihova imanja po papinskoj odluci dobijaju uglavnom ivanovci i vitezovi od Malte.

Pergament iz Chinona potječe upravo iz 1312. i kako kaže talijanski znanstvenik Franco Cardini dokazuje da je 'papa Klement V. doduše ukinuo Templare, ali ih nije osudio za herezu', nego im je još tada dao apsoluciju.

Uz Templare se još i danas povezuju legende o Svetom gralu, Zavjetnoj škrinji, i nekim tajnama graditeljstva. Osim toga, povezuje ih se i s masonima. Prema nekim tezama, Templari su sudjelovali u pomorskim ekspedicijama i ploveći iz Škotske Atlantikom stigli do Amerike prije Kolumba.