Neželjeni 'otok' nalazi se na oko 500 nautičkih milja od obale Kalifornije, a proteže se sve do Japana, preko sjevernog Pacifika i Havaja.
Plutajuće smeće, koje nazivaju i 'plastičnom juhom', poluprozirno je i leži točno ispod vodene površine, pa ga nije moguće vidjeti na satelitskim fotografijama.
Američki oceanograf Charles Moore sasvim je slučajno otkrio 'otok smeća' 1997. godine, kada se vraćao kući s regate.
'Svaki put kad sam došao na palubu, pokraj broda je plutalo nekakvo smeće. Nije mi jasno kako smo uspjeli zagaditi tako veliku površinu?', pita se Moore i upozorava kako se kroz sljedeće desetljeće nakupina smeća može dvostruko povećati ne smanjimo li korištenje plastičnog otpada.
Zbog plastičnog otpada na godinu ugiba više od milijun morskih ptica i 100 tisuća morskih sisavaca.
Šprice, upaljači i četkice za zube, sve je to pronađeno u želucima uginulih morskih ptica.
No tolike količine smeća opasne su i za ljude. Kemikalije koje se nalaze u njemu lako mogu dospjeti u prehrambeni lanac.
'Sve što završi u oceanu, jednom završi u želucu životinja, a zatim i na našim tanjurima', kaže istraživač dr. Marcus Eriksen.
'Kreće se uokolo kao golema životinja bez uzice. Kada jednom dođe do obale, imat ćemo čitave plaže prekrivene smećem,' kaže oceanograf Curtis Ebbesmeyer.
Golemi otok otpada sastavljen je od dva dijela, a nalazi se s obje strane Havaja. Petina je tog otpada u oceanu završila s nekog broda ili naftne platforme, dok je sve ostalo stiglo s obale.