Dugo je poznato da šišmiši ispuštaju zvukove vrlo visokih frekvencija kako bi se lakše snalazili u prostoru i hvatali plijen u mraku. Međutim prema istraživanju znanstvenika u Tuebingenu, ove životinje raspoznaju druge pripadnike svoje vrste.
Znanstvenici su prvo testirali sposobnost životinja da naprave razliku između zvukova različitih šišmiša, a kada je to potvrđeno, računalno su proizvodili zvuk, a šišmiši su se različito ponašali, ovisno o tome čiji je zvuk imitiran. (Hina)