Mnoštvo biljnih i životinjskih vrsta nije odjednom nestalo iz Sahare, kako se dosad smatralo, nego je njihov nestanak bio postupak, ustanovio je Stefan Kroepelin i njegovi kolege sa sveučilišta u Koelnu.
Njihovo istraživanje, objavljeno u najnovijem broju časopisa "Science", pokazuje da je Sahara u svoje sadašnje stanje došla prije 2.700 godina.
U doba "zelene Sahare", koje je započelo prije otprilike 10.500 godina i potrajalo do prije 7.300 godine, današnja najveća svjetska pustinja bila je posvuda naseljena, izjavio je Kroepelin, koji već 30 godina istražuje promjene klime i okoliša u istočnoj Sahari.
Na kraju dugog procesa preobrazbe Sahara je postala ono što danas jest, prava pustinja bez oborina.
Pretpovijesni nalazi pokazuju da je južni dio Sahare prije nekoliko tisućljeća bio prekriven šumom, a sjeverni travom, tvrdi geoarheolog Kroepelin. U južnom su dijelu brojne riblje vrste živjele u rijekama i jezerima. Današnje Čadsko jezero svojedobno je bilo najveće na svijetu, a danas je od njega preostalo manje od jedan posto izvorne veličine.
Najvažnije spoznaje Kroepelinova je ekipa dobila bušenjem u 26 metara dubokom jezeru u predjelu Uunianga u Čadu, najdubljem jezeru u Sahari. Nalaz u bušotini služi za rekonstruiranje razdoblja od 6.000 godina.
Pretpovijesni nalazi dokazuju da su prije nekoliko tisuća godina gotovo posvuda u Sahari živjeli ljudi, koji su svršetkom doba "zelene Sahare" postupno selili na njezin južni rub. Slično se dogodilo i sa životinjama, koje su prije otprilike 7.300 godina počele selidbu na jug.
Stoljetni proces prirodnog širenja pustinje obustavljen je u proteklih 20 godina zbog globalnih klimatskih promjena. "Na rubovima pustinje sve je više oborina, a u nenaseljenoj pustinji možemo promatrati trend ponovne pojave biljaka", izjavio je Kroepelin.