Ozonski omotač se obnavlja

Slika nije dostupna
Iako su znanstvenici nedavno objavili pesimističan proračun prema kojem se ozonski omotač oko Zemlje neće oporaviti prije 2065. godine, ohrabruje nov podatak. Jedna od najvećih rupa u ozonskom omotaču, ona iznad Antarktike, prestala je rasti i omotač pokazuje znakove obnavljanja.


Ozonski omotač ključan je u zaštiti života na planetu od Sunčeva ultraljubičastog zračenja, koje molekule ozona apsorbiraju u višim slojevima atmosfere tako da na Zemlju stiže tek manja količina štetnih zraka.

Znanstvenici se nadaju da će ozonska rupa biti potpuno "zakrpana" u sljedećih 20 do 60 godina.

Dva od šest znanstvenika, koji su 80-ih godina prošlog stoljeća uzbunili svijet svojim otkrićem procesa nestanka ozonskog sloja iznad pojedinih dijelova planeta i katastrofalnih posljedica koje bi njegov nestanak uzrokovao, izjavili su na konferenciji u washingtonu kako su uvjereni da se ozonski omotač unatoć svemu počeo oporavljati. 

- Vrlo sam optimističan, čini se da će čovječanstvo ponovno imati ozonski omotač onakav kakav on i treba biti, doduše ja tada više neću biti živ, ali vi možda hoćete, izjavio je tom prilikom dr. David Hofman.

Klimatologinja Dr. Susan Solomon, također je puna nade, no upozorava kako čovječanstvo još mnogo toga mora uraditi kako bi se rupa zatvorila. 

- Moram reći da iz znanstvene perspektive još mnoga toga treba učiniti u tom smjeru da bi situaciju mogli nazvati zadovoljavajućom, kaže Solomon.

- Vrijeme je da se prestanemo radovati što stvari ne idu na gore, moramo početi napredovati, poduzeti akcije koje će doista djelovati u smislu pravog oporavka, odnosno zatvaranja ozonskih rupa, poručila je Solomon.

Znanstvenici pretpostavljaju da je oporavak ozonskog omotača posljedica strogog ograničenja uporabe freona, sintetičkih kemijskih spojeva sastavljenih od ugljika, fluora i klora, koji se nalaze primjerice u sprejevima, zamrzivačima i sredstvima za čišćenje, a koji su pravi "ubojice" ozona, plina čija se molekula sastoji od tri atoma kisika.

Uporaba freona ograničena je 1987. godine tzv. Protokolom iz Montreala koji je, čini se, bio uspješan.   

Inače, ova je konferencija održana na 20 obljetnicu konferencija na kojoj su znanstvenici 1986. godine objavili čovječanstvu da se zagađenjem atmosfere do neslućene mjere približilo vlastitoj propasti.