Jezik, koji ne poznaje pismo, mogao bi uskoro i izumrijeti jer ima samo osamstotinjak govornika, među kojima je malo mlađih od dvadeset godina. Koro pripada porodici od približno 400 tibetsko-burmanskih jezika i dijalekata. Lingvisti koji su otkrili jezik koro sudjelovali su u ekspediciji National Geographica organiziranoj u sklopu projekta identifikacije i očuvanja svjetske jezične baštine nazvanog 'The Enduring Voices' (Trajni glasovi).
Premda se u Indiji govori 150 tibetsko-burmanskih jezika, lingvisti nisu uspjeli pronaći nijedan koji bi bio blizak koru. Znanstvenici pod vodstvom direktora Instituta za žive i ugrožene jezike u Oregonu Gregoryja Andersona i profesora lingvistike s Swarthmore Collegea Garyja Harrisona, izabrali su zabačeno područje države Arunachal Pradesh na sjeveroistoku Indije jer je ono poznato baš po bogatstvu i raznolikosti jezika. Mnogi od njih nemaju pismo i slabo su dokumentirani.
'S kvantitativnog gledišta, koro je još jedan na popisu 6909 jezika koji danas postoje u svijetu', rekao je Gary Harrison. No, 'lingvistički doprinos kora mnogo je veći jer je riječ o jeziku koji pruža posve drukčiji pogled na povijest, mitologiju, tehnologiju i gramatiku'. Znanstvena studija o otkriću kora pojavit će se u indijskom časopisu 'Indian Linguistic'.
David Harrison o otkriću pripovijeda i u djelu 'The last speakers' (Posljednji govornici) koje je nedavno objavio National Geographic, američki institut koji objavljuje slavni istoimeni mjesečnik. (Hina)