U časopisu Nature pišu kako su presvukli poseban tip tekuće površine slojem srebra kako bi napravili visokoodražavajuće zrcalo poput onoga koje bi se moglo upotrijebiti u nekom budućem teleskopu smještenom na Mjesecu.
"To je napredak koji trebamo" rekao je u telefonskom razgovoru vodeći istraživač Ermanno Borra sa Sveučilišta Laval u Quebecu u Kanadi. "Ako želite teleskop s tekućim zrcalom na Mjesecu trebate odgovarajuću tekućinu. Ako nemate pravu tekućinu, zaboravite na to."
Borra predviđa teleskop s tekućim zrcalom koje bi mjerilo 20 do 100 metara.
Takav teleskop, koji je privukao pozornost NASA-e, mogao bi osigurati astronomima do sada neviđene vidike u udaljene predjele svemira za proučavanje objekata daleko blijeđih nego što će to moći planirani NASA-in svemirski teleskop James Webb koji bi trebao biti lansiran 2013.
Astronomi se nadaju da bi im takav instrument mogao omogućiti proučavanje ranih faza svemira nakon Velikog Praska.
Zagovornici kažu da bi veliki teleskop na Mjesecu bilo daleko lakše i jeftinije izgraditi upotrebljavajući tekuće zrcalo nego konvencionalno stakleno.
Teleskopi s tekućim zrcalom razlikuju se od konvencionalnih po tome što su primarna zrcala, koja prikupljaju i fokusiraju svjetlost, napravljena od reflektirajuće tekućine umjesto od uglačanog stakla.
Znanstvenici su upotrijebili tekućinu od "ionskih soli" koja ostaje tekuća i na superniskim temperaturama. Nanijeli su tanki sloj kromovih čestica na tekućinu, a potom dodali sloj srebrnih čestica kako bi kompletirali zrcalo.
Srbrni sloj koji se nanosi na površinu je potpuno gladak,
visokoreflektirajući i može ostati stabilan mjesecima, a ionska tekućina koju on pokriva ne hlapi, kažu istraživači.