Googleova nova pravila privatnosti i praćenje korisnika na internetu ovih su dana privukli veliku pažnju javnosti – korisnici žele znati kakve podatke prikuplja ova kompanije o nama i zašto se koriste.
No, nije Google jedina kompanija/tražilica koja prati internetske stranice koje posjećujemo kako bi nas mogli 'ciljati' nama zanimljivim oglasima, nego je (uz Facebook) najpoznatija, a povijest našeg surfanja prati i nekoć najpopularnija tražilica na svijetu – Yahoo.
Yahoo su u siječnju 1994. pokrenuli Jerry Yang i David Filo, dok je sama kompanija pokrenuta na današnji dan 1995. godine te osim usluge pretraživanja nudi i brojne druge mogućnosti (Mail, Yahoo News, Yahoo Finance, Yahoo Map itd). Iako je s vremenom odavno izgubila nekadašnji značaj, putem njihove tražilice milijuni i dalje surfaju internetom te se tijekom godina i Yahoo našao na velikom udaru kritika zbog praćenja korisnika.
Tako su novinari New York Timesa 2007. godine otkrili da Yahoo može skupiti puno više podataka o svojim korisnicima u odnosu na njegove konkurente (Google) – navodno i do 2,500 podataka mjesečno za svakog korisnika, a godinu dana nakon toga otkrilo se da posjeduju podatke o oko 500 milijuna svojih korisnika te da analiziraju njihove internetske aktivnosti u svrhu preciznijeg oglašavanja.
Nakon velikog pritiska javnosti naknadno su smanjili vrijeme čuvanja podataka o pretraživanjima na 13 mjeseci, a nakon pritiska regulatora iz EU to je vremensko razdoblje smanjeno na tri mjeseca.
Danas u pravilima zaštite privatnosti ove kompanije stoji da oni prikupljaju brojne podatke o svojim korisnicima (prilikom registracije za Yahoo račun, korištenjem nekih njihovih usluga ili prilikom posjete Yahooovih stranica) koje mogu kombinirati s nekim podacima koje su dobili od njihovih partnera, među inim i podatke o korištenju njihovih financijskih usluga.
Yahoo zna tko smo, gdje smo i što nas zanima!
Također, Yahoo skuplja i podatke poput IP adrese, podatke o cookijima te stranicama koje pretražujemo. Nakon što skupe sve te podatke, Yahoo ih može upotrijebiti za različite svrhe – naravno, najvažnija je 'prilagodba oglašavanja i prikazanog sadržaja' te 'pružanje anonimnih izvješća internim i vanjskim klijentima', odnosno te iste podatke dijele s kompanijama s kojima surađuju i marketinškim partnerima.
Među ovim pravilima stoji i da Yahoo nekim kompanijama omogućava postavljanje cookija i na naša računala te napominju da je korištenje tih cookieja 'podložno njihovim pravilima zaštite privatnosti', a ne onima Yahooa.
Naravno, Yahoo pruža i mogućnost da isključite mogućnost ciljanog oglašavanja, no kako je ona na početku uključena, mnogi korisnici neće niti pomisliti na isključivanje pa bi se zato mogli iznenaditi kada otvore stranicu na kojoj će vidjeti da Yahoo na temelju povijesti surfanja i cookija zna koja je naša lokacija, IP adresa, koji je operativni sustav našeg računala (čak 'pogađa' i spol i godine korisnika), kojim browserom surfamo, koje internetske stranice posjećujemo te koje nas teme zanimaju.
Dodajmo ovom da su mnogi Yahoou ostavili i prave podatke (ime, prezime, godina rođenja i slično) prilikom otvaranja maila ili računa na Yahoou tako da ova kompanija ima veliku bazu zanimljivih podataka o svojim korisnicima.
Iako se ti podaci ponajviše koriste za ciljano oglašavanje, pitanje je koliko se korisnici mogu osjećati sigurnima kada znaju da netko ima velik broj osobnih podataka o njima i njihovim internetskim aktivnostima te što bi se dogodilo ako bi ti podaci završili u 'krivim' rukama.