Zemlja naime nije savršena sfera, već sadrži mnoga udubljenja i izbočine od kojih je najviša ona oko ekvatora.
Tako su stanovnici Ekvadora, Kenije, Tanzanije i Indonezije zapravo bliže Mjesecu od ostalih, a najvišom točkom na Zemlji mogao bi se smatrati Mount Chimborazo smješten u Ekvadoru.
Planina Chimborazo je najviša planina u Ekvadoru, visoka 6.267 m, dio Anda.
Ponekad možemo stvari gledati i iz druge perspektive te privremeno zanemariti postojeća ustaljena pravila i mjere.
Visinu kao mjeru udaljenosti možemo sagledati kroz različita mjerenja, npr. od srednje razine površine mora, od same baze uzvišenja ili od središta Zemlje.
Prema geodetskim i kartografskim mjerenjima srednja razina mora uzima se kao polazna, nulta točka od koje se mjere visine na Zemlji.
Naravno da je prema tome Sagarmatha/Chomolungma ili zapadnjacima poznat kao Mount Everest visine 8 850 m u planinskom lancu Himalaje na granici između Nepala i autonomne kineske pokrajine Tibet najviši vrh na Zemlji.
Pokušajmo zamisliti da smo isušili sva mora na Zemlji te da visine vrhova računamo od baze u podnožju.
Prema tom mjerenju pacifički otok Hawaii biti će najviše uzvišenje s vrhom Mauna Kea (10 203 m). To je relativna visina uzvišenja u odnosu na njegovo podnožje. Na ovom se mjestu magma izdiže iz velikih dubina i tali litosfernu ploču koja se kreće iznad tog područja koje geolozi nazivaju «hot spot». Pacifik je prekrio 5 999 metara ovog magmatskog uzvišenja tako da prema mjerenim vrijednostima Mauna Kea izlazi 4 205 m iznad površine mora.
Zanimljivo je da, gledajući iz druge perspektive, možemo tvrditi da Mount Everest nije najviši vrh te da postoje čak četiri vrha koja su «viša», tj. udaljenija od zemljinog središta - Chimborazo, Cotopaxi, Huascaran i Kilimanjaro.
Interesantno je da prema ovakvim mjerenjima «najviši» vrh Chimborazo nije najteže osvojiv. Alpinisti ne bi imali velikih problema s adaptacijom na visinu, bilo bi dovoljno kisika, a snježna granica je, što je možda najvažnije, bila bi znatno više nego na Mount Everestu.