Istraživači kažu kako bi ovaj uspjeh mogao pomoći i drugim pacijentima i razvoju tehnologije kako bi jednog dana producirali cijele rečenice upotrebljavajući signale iz mozga, poput drugih ljudi.
Znanstvenik Frank Guenther elektrodu je ugradio u mozak pacijentu koji boluje od bolesti koja ga je paralizirala, a samo može pomicati svoje vjeđe, ali je svega svjestan.
Gunther i njegov tim stručnjaka proces su započeli provjerom da li pacijentov mozak može proizvoditi iste glasovne signale kao i zdrava osoba. A kako bi to utvrdili, skenirali su mu mozak MR-om u trenutku kad je pokušavao izgovoriti neke vokale.
Nakon što su otkrili kako su signali isti, kao i kod zdravih ljudi, implantirali su mu posebno dizajniranu elektrodu u dijelove mozga koji služe govoru, prenosi Nature News.
Elektroda je drugačija od ostalih kompjuterskih sučelja kreiranih za mozak. Tako je većina sličnih uređaja fiksirana za lubanju, dok je ova smještena u određeni dio mozga. Zbog toga se i elektrode slobodno mogu kretati mozgom, što otežava zabilješku s istog neurona svaki put ali i ostavljanje elektrode na jednom mjestu više od par mjeseci.
Nakon što su elektrodu smjestili, upotrijebili su kompjuterski model govora kojeg je Gunther razvijao tijekom posljednjih 15 godina, kako bi dekodirao signale koji dolaze iz čovjekova mozga i razaznaju kako zvuče vokali na koje čovjek pomisli dok govori.
Dosad je pacijent uspio 'producirati tri vokala s dobrom točnošću'. I događa se brzinom kao i u normalnom govoru. Sljedeći korak istraživača je programirati njihov računalni dekoder da prepoznaje suglasnike kako bi pacijent mogao formirati riječi, pa čak i cijele rečenice. A s razvojem tehnologije nadaju se kako bi mogli implantirati više elektroda u mozak njihova sljedećeg pacijenta kako bi se mogao prenositi detaljniji signal.
Većina sučelja koja se trenutačno proizvode prenose signale iz regije mozga koja kontrolira pokrete.Ovo je prvo računalno sučelje za mozak i za upotrebu u govoru.
Neki pak znanstvenici ne slažu se s ovom metodom i nazivaju ju invazivnom jer smatraju da bi bolja bila elektroda pozicionirana izvan mozga, i da bi ona sigurno mogla dekodirati govorne signale.