Ono što su napravili, jest novi pristup u izradi tkiva, koje žive stanice stavlja u kocke od polimera i slaže ih poput Lego kockica. Ipak, za njihovu metodu, potrebna je visokosofisticirana oprema, ali bi se time moglo prijeći preko velikih zapreka u proizvodnji umjetnih organa. Time bi postala moguća i gradnja kompleksnih 3D građevina od živog tkiva.
Ovaj proces, kojeg su smislili MIT-jevci, nazvan je 'mikrograditeljstvo', jer se njime uspješno riješio jedan od najvećih problema, koji su mučili proizvođače tkiva - natjerati stanice uzgojene u laboratoriju da rastu u trodimenzionalnim oblicima. Tu je uskočio MIT sa svojim građevnim blokovima i smišljenim načinom kako zatvoriti žive stanice u kocke polimera. Kako su to učinili? 'Kupali' su stanice u polietilenskom glikolu (PEG), koji je tekući polimer, koji se pretvara u gel pod osvjetljenjem.
Nakon što se polimerska glazura oko stanica stvrdne, ona poprima oblik kocki, koje znaju biti i samo 100 mikrometara veličine, a nakon toga njihovo slaganje postaje jednostavna stvar i sve što vam je potrebno su predlošci, prema kojima ćete graditi. Jednom izgrađena struktura po predlošku, još se jednom preljeva PEG-om i osvjetljava, kako bi se čitava struktura osigurala. MIT je na taj način napravio sićušne cjevčice, koje se mogu koristiti kao kapilare, a sada žele pomoću toga napraviti i umjetnu jetru ili srčano tkivo. Medicinske mogućnosti, koje MIT-jevo rješenje predstavlja, goleme su, a sada treba osmisliti pouzdan način repliciranja ljudskih organa, kako bi se moglo krenuti u primjenu.