Znanstvenici Sveučilišta Dalhousie, u Novoj Škotskoj, i američkih sveučilišta Sjeverna Carolina i Alabama, otkrili su kako je intenzivan izlov 11 vrsta velikih morskih pasa u sjeverozapadnom Atlantiku u zadnjih 35 godina doveo do lančanog niza nepredviđenih učinaka.
Smanjenje broja grabežljivaca od 1970. izazvalo je pravu eksploziju manjih vrsta landovine - raža, sklatova, te malih morskih pasa, koje obično jedu veliki psi.
Te populacije ugrožavaju naselja školjkaša, kao što su naselja jakobovih kapica u zaljevima Sjeverne Karoline i kamenica u zaljevu Chesapeake.
Gotovo 73 milijuna morskih pasa ubije se svake godine kako bi se zadovoljila potreba azijskih tržišta za juhom od peraja morskog psa, specijalitetom kineske kuhinje.
Charles H. Peterson sa sveučilišta Sjeverna Karolina, koji je
sudjelovao u istraživanju, kazao je za The Washington Post kako je broj morskih pasa čekićara, tigrova, bikova i drugih vrsta na istočnoj obali SAD opao za 97 do 99 posto, a njihova prosječna veličina smanjila se od 17 do 47 posto.
Na drugoj strani, vrste koje su bile njihov plijen silno su se
namnožile.
Primjerice populacija jedne vrste raže-voline se udvadesetorostručila i njezin broj se procijenjuje na 40 milijuna.
Ta raža, raspona krila do tri metra, koja većinu ljeta provodi u zaljevu Chasepeake jede ogromne količine jakobovih kapica, kamenica i drugih školjki zbog čega je obustavljen izlov nekih vrsta školjaka a teško su pogođeni i komercijalni uzgajivači školjaka uz američku atlantsku obalu.
To je prva studija koja pokazuje kakvim se posljedicama na oceanski ekosustav odražava već dugo poznato smanjivanje broja velikih morskih pasa.
Uz to, oni su česte neželjene žrtve komercijalnog ribolova plutajućih parangala s velikim udicama, namijenjenih tunama i sabljarkama.