Naravno da se takvo nešto nije dogodilo, ali tim znanstvenika s Instituta za napredne studije u Frankfurtu pozabavio se problemom mogućeg nastanka crnih rupa i njihovog otkrivanja tijekom rada LHC-a.
Oni su u tom smislu pretpostavili da nakon formiranja, te mikroskopske crne rupe prolaze kroz četiri faze. 'Prvo, tu je faza izravnavanja u kojoj se novoformirana crna rupa razvija iz visoko asimetričnog objekta u simetrički, šireći svoju asimetriju kroz gravitacijsku radijaciju', istaknuo je Marcus Bleicher s navedenog instituta, prenosi Daily Galaxy.
'U drugoj fazi, crna rupa gubi masu i kutni moment emitirajući Hawkingovu radijaciju. Treća je Schwarzschildova faza, u kojoj crna rupa postaje sferična i brzina gubitka mase se usporava. U konačnoj, Planckovoj fazi, crna rupa jednostavno prestaje postojati', prepričao je fazu po fazu Bleicher.
'Od svih navedenih faza, jedino je Schwarzschildova faza razumljiva do određene mjere, jer je u pitanju simetrija. Druge faze znanost slabo razumije, a posebice Planckovu fazu, koja se može objasniti eventualno u terminima kvantne gravitacije, koja je već sama po sebi ideja bez ikakvog testiranja dosad', istaknuo je Bleicher.
Vratimo se na LHC, gdje su znanstvenici otkrili nakon sve pompe, da mikro crne rupe, ako se i mogu proizvesti u tom akceleratoru, ne funkcioniraju na piko ljestvici veličine (10^-12). Pretpostavka je, naime da svemir vjerojatno ima ekstra dimenzije na mikroskopskoj razini koji uvelike oslabljuju djelovanje gravitacije, što zauzvrat omogućava stvaranje mikro crnih rupa pri nižim energetskim razinama (od onih kozmičkih).
Dakle, ako te dimenzije nisu na piko razini, ostaju još femto, ato, septo i jokto ljestvice veličine, koje idu do 10^-24. Prostora za istraživanje ima, samo s kakvim akceleratorom?