Britanski professori Geoff Wainwright i Tim Darvill uvjereni su da, ukoliko je Stonehenge i bio astronomski kalendar, mjesto na kojem su druidi odavali poštovanje svojim mrtvima, to je postao tek mnogo kasnije od svoje prve namjene, a ona je bila sanatorij ili hotel.
Unutrašnjost Stonehengea imala je otprilike 80 stupova, takozvanih plavih kamenova od vulkanskih stijena smještenih u dva koncentrična kruga.
Znanstvenici kažu da se u unutrašnjosti Stonehengea nalazilo takozvano plavo kamenje za koje su tadašnji stanovnici smatrali da ima nadprirodne iscjeliteljske moći. Svaki je kamen težio od jedne do tri tone.
Upravo je zbog njega ovo mjesto privlačilo bolesne s cijelog otoka prije najmanje 4,500 godina. U Stonehenge su dolazili uzeti prašine s plavog kamenja te uz pomoć nje ozdraviti. Ovo je vjerovanje bilo prošireno u ranom 19. stoljeću u Walesu i Wiltshireu.
Kasnije je plavo kamenje zaštićeno kamenjem druge vrste koje je ljudima još uvijek impresivno.
Arheolozi su napravili malenu iskopinu 2,5 x 3,5 x 1 metar, prošli kroz razinu dijelova romanske keramike, glinenih cijevi iz 19. stoljeća, kamenih čekića i otkrili podzemne šupljine na kojima je bilo smješteno plavo kamenje.
Iskopine su također otkrile kosture ljudi. Većina ih je imala oznake unutarnjih ozlijeda, savijenu kralješnicu, udove itd. Arheolozi vjeruju da su to kosti ljudi koji su ondje došli liječiti, ali u tome nisu uspjeli.
Nitko ne zna gdje i kada je nestalo plavo kamenje. Možda je premješteno na neko drugo mjesto ili uništeno, jer se svrha Stonehengea promjenila. Međutim, poznato je otkud je kamenje došlo. Izvučeno je iz kamenoloma u jugozapadnom Walesu. Wainwright i Darvill vjeruju da su ih tadašnji stanovnici vukli po tlu.
Veličina kamenja bila je veličine jednog britanskog double-deckera i bilo ih je teško pomaknuti. Studenti Cambridgea nedavno su proveli eksperiment tijekom kojeg je 20 do 30 ljudi guralo jednako teške kamene blokove i uspjelo ih odgurati na razdaljini kojom je odgurano kamenje za Stonehenge.
Oko tri kilometara od Stonehengea arheolozi su pronašli ostatke velikog naselja Durrington Walls u kojem se nalazilo oko 300 kuća. Naselje je nastalo paralelno sa Stonehengeom, a te su kućice bile barake u kojima su živjeli njegovi graditelji. Kasnije su pretvorene u hotelske sobe za bolesne.
Hipoteza o Stonehengeu kao hotelu –bolnici objavljena je 2006., a iskapanja su počela nakon 18 mjeseci priprema i potvrdile su da su znanstvenici bili u pravu.
Dnevne izvještaje o iskopinama objavljivao je BBC na svojoj internetskoj stranici.