No, znanstvenik dr. Godfrey Louis smatra da se dogodilo nešto daleko neuobičajenije.
Navodno nije samo dr. Louis otkrio da je kiša sadržavala biološke stanice, no uoravo on je ustanovio ono najneobičnije u cijeloj stvari, a to je da stanice ne sadržavaju DNA, esenciju života na zemlji.
Stoga je za njega jedini logičan zaključak da se radi o uzorku izvanzemaljskog života!
- Vjerojatno se radi o dokazu izvanzemaljskog života. Svjestan sam da se radi o hrabroj pretpostavci, ali podupiru je sva moguća ispitivanja koja smo proveli, kaže Louis.
Njegov rad na noge je podigao znanstvenike diljem svijeta koji sada raspravljaju o porijeklu neobičnih stanica.
Pretpostavke poput Louiseove obično nailaze na ismijavanje struke, no ovaj puta radi se o ideji koju su još 1960. godine iznijela dva slavna britanska znanstvenika.
Sir Fred Hoyle i professor Chandra Wickramasinghe prvi su oblikovali zamisao "Panspermije", ideje prema kojoj je život na naš planet stigao iz svemira, s nekog drugog, izvanzemaljskog svijeta.
Oni su iznijeli teoriju prema kojoj je život na zemlju stigao na kometima koji su svoje putovanje svemirskim prostranstvima završili udarom u Zemlju. A sa sobom su nosili organske spojeve iz kojih se razvio život.
U posljednjih desetak godina ta je teorija ponovno vrlo aktualna i uzima se u obzir ozbiljnije nego ikad.
Rezultat toga je, između ostalog, neobično povećanje zanimanja NASA-e za potragu za izvanzemaljskim životom.
Tako trenutačno u jednom jezeru u Teksasu traje testiranje robotske podmornice, koja bi trebala biti odaslana na misiju istraživanja oceana na Jupiterovim prirodnim satelitima.
Mogući pronalazak bilo kakve vrste života drugdje u Sunčevu sustavu bio bi ključni argument u prilog teoriji "Panspermije".
Drugi dio NASA-inog tima usmjeren je na istraživanje bakterija pronađenih na Zemlji, koje preživljavaju u ekstremnim uvjetima.
Činjenica da takve bakterije preživljavaju na Zemlji upućuje na zaključak da slični mokroorganizmi mogu preživjeti i u još nepovoljnijim uvjetima koji vladaju u svemiru, npr. na meteorima, kometama i asteroidima.
- Bakterije očito na neki način moraju moći preživjeti nezamislivu hladnoću svemira, vakuum, ultravioletsko zračenje, rendgenske zrake. To zvuči previše, ali bakterije to kogu i čine, one su pravi svemirski putnici, tvrdi Wickramasinghe.
Wicramasinghe je prošlog ljeta otputovao još jednom i indijum kako bi se pozabavio ovim fenomenom. Tamo je zajedno s Louisom posjetio ljude koji su svjedočili pojavi.
Tada se upoznao i s Louisovim radom koji pokazuje da je crvena kiša sadržavala spojeve koji omugućuju da mikroorganizmi prežive ekstremne temperature.
Bakterije mogu preživjeti putovanja svemirom, zaključila su oba znanstvenika, a Wickramasinghe je zaključio da je crvena kiša bila ništa manje nego oblik izvanzemaljskog života.
- Život dolazi iz svemira, posljednja crvena kiša novi je dokaz tome, radi se o pravoj invaziji mikroba iz svemira, kaže on.
Ipak, mnogi znanstvenici još uvijek su sumnjičavi.
No, ako su Louis i Wickramasinghe u pravu, bit će to ključan dokaz u korist teorije "Panspermije", teorije prema kojoj život dolazi na kometima.
A to bi značilo da su sva zemaljska bića pa tako i mi ljudi, izvanzemaljskog porijekla.