Mjerenja izvršena pomoću satelita Envisat pokazuju gubitak ozona 2007. u iznosu od 27,7 milijuna tona, dok je prošle godine gubitak ozona iznosio rekordnih 40 milijuna tona.
Površina ozonske rupe u stratosferi (sloj Zemljine atmosfere na visini od 15 do 25 kilometara) iznosi 24,7 milijuna četvornih kilometara, što je veličina Sjeverne Amerike, dok je 2006. površina ozonske rupe iznad Antarktike iznosila 29,5 milijuna četvornih kilometara.
"Iako je ozonska rupa manja nego inače, ne možemo zaključiti da se ozonski omotač oporavio", rekao je stručnjak Nizozemskog kraljevskog meteorološkog instituta Ronald van der A.
Riječ je, tvrde znanstvenici, o prirodnim varijacijama temperature i atmosferske dinamike, a ne o dugoročnoj tendenciji.
Ozonska rupa se općenito pojavljuje početkom kolovoza, maksimum dostiže u rujnu, a resorbira se između sredine studenog i sredine prosinca.
Ozon, molekula kisika, omogućuje filtraciju opasnih sunčevih
ultraljubičastih zraka koje oštećuju vegetaciju i mogu prouzročiti rak kože.
Kemijski proizvodi, posebice klor i CFC spojevi koji se koriste u rashladnim uređajima i raspršivačima, oštećuju ozonski omotač.