S pljeskom i na nogama, tako su gimnazijalci ispratili znanstvenika Ivana Đikića. Oduševljeni predavanjem na kojem su vidjeli laboratorije instituta u Frankfurtu, holivudski film o bjelančevinama, sve Đikićeve suradnike, ali i njegovu obitelj, točnije sina Lovru.
Kako je upisao medicinu? Koji je predmet najviše volio? Pitanja je bilo više nego vremena. Iako je kemiju, fiziku i matematiku, imao u malom prstu, priznaje da nije znao crtati. Na likovnom je umjesto njega crtala kolegica, i sve je bilo dobro dok učiteljica nije poslala crtež na natjecanje. 'I na moju žalost nagrada je dodjeljena meni, no onda sam ja priznao i nagrada je išla prijateljici Ireni', prisjeća se Đikić.
Znanost je i život i karijera, poručio je svima Đikić, ovjenčan brojnim međunarodnim priznanjima za svoja dostignuća. A mladih zainteresiranih za znanost u Hrvatskoj ne manjka. Svi priznaju da im je Đikić uzor.