Mnogi su gledatelji imali problema s gledanjem sadržaja u tri dimenzije – glavobolja, zamor očiju i slično, a isto dokazuje i posljednje istraživanje koje je provela grupa znanstvenika na UC Berkeleyju i koje je objavljeno u Journal of Visionu.
Istraživanje je pokazalo da se najveći problem kod gledanja 3D sadržaja nalazi u tome da se oči moraju fokusirati tj. prilagoditi udaljenosti samog ekrana, a u isto vrijeme moraju se prilagođavati i udaljenosti, odnosno dubini 3D sadržaja koji može biti ispred ili iza ekrana.
Znanstvenici iz Berkeleyja proveli su istraživanje na 24 ispitanika koji su gledali 2D i 3D sadržaj na različitim udaljenostima te su nakon toga odgovarali na pitanja o zamoru očiju, boli u vratu i leđima te jasnoći slike.
S obzirom da je dubina sadržaja 2D tehnologije uvijek ista, ispitanici nisu imali problema s gledanjem tog sadržaja, no problemi su nastali prilikom gledanja 3D sadržaja kada je velik dio njih zbog naprezanja očiju i prilagođavanja dubini 3D slike osjetio veći zamor očiju.
Istraživanje je također pokazalo i neke razlike u gledanju sadržaja u tri dimenzije između gledanja na blizinu i daljinu. Tako 3D sadržaj koji gledamo na malim udaljenostima (dakle računala, tableti, pametni telefoni i igraće konzole – Nintendo 3DS) izaziva veće naprezanje i umor očiju ako se taj sadržaj prikazuje ispred ekrana. Obrnuta je situacija sa sadržajem kojeg gledamo na većoj udaljenosti poput kino dvorana te je tada neugodnije gledati sadržaj koji se nalazi iza ekrana.
Pitanje je može li ovo istraživanje utjecati na tržište 3D uređaja – ne samo televizora, već i tableta, pametnih telefona i konzola, čija je prodaja ionako manja od očekivane. Nakon pojavljivanja Avatara u kinima činilo se da će 3D tehnologija brže ući u naše domove, no to se ipak nije dogodilo, za što su ponajviše 'zaslužna' tri problema – kojima sad možemo dodati i četvrti, a to je dokazani zamor i naprezanje očiju prilikom gledanja ovakvog sadržaja.
Prvi i najvažniji problem jest cijena – televizori na kojima možemo uživati u sadržaju u tri dimenzije i dalje su preskupi u odnosu na klasične, 2D uređaje. Drugi problem su dodatne naočale koje moramo nositi kako bi mogli gledati TV – najčešće se isporučuje samo jedan ili dva para takvih očala tako da se ostale naočale moraju kupiti, što je skupo, a ionako smetaju prilikom gledanja TV-a.
Treći je problem u nedostatku sadržaja koji korisnici 3D TV-a mogu gledati – takav sadržaj rijetko se gdje emitira, a rijetki su i Blu-ray filmovi koje možemo iznajmiti/kupiti.
Dio ovog istraživanja financirao je i Samsung, no sigurno je da se čelnicima ove kompanije, kao niti drugih kompanija koje ulažu puno resursa u 3D tehnologiju, rezultati do kojih su znanstvenici došli sigurno neće svidjeti.